Kako je u vas sa kasama, centirma i sličnim?
Evo čitam kako u nekoj pokrajini u Njemačkoj, a koja je ononmad bila Zapadna Njemačka ima neko mjestašce, regija dapače, gje je sve puno malih obrtnika i obrta, i svi lijepo žive. S druge strane, postoji slično mjesto, regija dapače, u toj istoj Njemačkoj, a koja onomad bila Istočna Njemačka, gdje su dva velika trgovačka centra, nema baš posla i mjesto, regija i nije nešto naseljena, jer posla nema.
Subota, Kaufland u kojem smo se igrom slučaja obreli dva puta, pa zatim odmah iza te subote nedjelja i opet Kaufland dva puta (bili u tim rođendaskim prirpemama...) I prvi i drugi dan, vitrine suhomesnatog i salama prazne, za pultom nitko.
Na pitanje što se dogodilo i zašto nema salama, teta na pultu do daje odgovor da nema tko raditi. Ujutro se nareže određena količina i kada se to proda ostane otužna vitrina s praznim plastičnim plitkim kadicama. Taj je Kaufland otovren prije ravnih dvadeset godina. Blizu nam je i navikli smo tu obavljati kupovine. Prošle godine je u drugom kvartu otvoren još jedan. U isto vrijeme nedaleko ovog prvog, našeg Kauflanda otvoren je Interspar.
U prvom Kauflandu godinama već radi supruga jednog kolege. Štoviše iz Slavonije su doselili upravo radi Kauflanda i njena zaposlenja. Posložili život u Rijeci i sve je okej. Uglavnom, kada mi je kolega u jednom razgovoru rekao koliko žena u tom istom Kauflandu zarađuje, pala sam na dupe. Plaća je bila nešto više od polovice naše konobarske plaće.
Ovo ljeto Kaufland nije zapošljavao studente kao dodatnu radnu snagu. Ustvari jest, no minimalno tek nekoliko njih.
Nema tko raditi, pa ne prodaju salame i suhomesnato. Vikendom. Na niti sto metara je novootvoreni Interspar, a nedavno je otvoren drugi Kaufland. Pitam za kolike nas ovce drži menadžment tog trgovačkog lanca. Za kolike ovce drže i svoje zaposlenike.
Znači iz pozicije kupca ja razmišljam ovako:
-ne cijeniš me ni milimetra, kada mi dva dana za redom, u dane vikenda ne omogućavaš da kupim salame
-tjeraš me da idem direkt kod konkurencije
-nisi u stanju omogućiti normalan radni proces
-daješ brižnu plaću djelatnicima, a onda kažeš da ti nema tko raditi
-alternativu radne snage ne koristiš
-otvaraš drugi centar, a nisi u stanju servisirati ni onaj prvi
Ne znam jeste li primjetili, no po centrima rade uglavnom studenti i umirovljenici.
Koji na svaki treći upit sliježu ramenima i okreću očima. Ovim prvima se ne da, ali moraju kad su već tu. Ovi drugi su izraubani od rada i života, da im se još manje, a moraju još više, jer u regularnom stažu nisu dovoljno. Valjda. Sve je više selfservis kasa. Ne bi li se uštedilo na radnoj snazi. Što pokraj tih kasa koje automatiziranim glasom upozoravaju što i kad treba napraviti, uvijek mora netko dežurati, ne računa se, pa tako imamo selfservis kase koje zamijenjuju ljude, a bez istih tih ljudi na funkcioniraju.
Centri niču nemilice, nema radne snage, salame se ne režu.
Kupci koji u troše svoj novac su megamenadžmentima velikih korporacija i trgovačkih lanaca zadnja rupa na svirali i ovce za šišanje
Sve će nas skupa i to vrlo brzo pomesti dominacija jednih i teška submisivnost drugih.
A bez kupaca, bez tih nas submisivnih, nema trgovine.
Post je objavljen 02.11.2023. u 22:51 sati.