oni ne posjećuju stranicu meteoinfo,
ne pregledavaju vremenske prognoze
da se sprema kiša uporna i neumorna,
ne osjećaju jutarnju hladnoću studenog,
ni kao neugodu ni kao prijetnju zdravlju.
ne očekuju dolazak okrutne strane jeseni,
spremne na izdajničku predaju stisku zime.
dok kroz naselje žure prema obližnjoj školi
na prvi sat na pripremu za kontrolni rad,
još uvijek nose majice kratkih rukava.
zaustavljaju se u tijesnim pekarnicama
kupuju jedva tople kifle i pizza cut,
ne mare za svijet, telefoniraju, smiješe se.
ratovi su odvojeni od smijeha mladosti,
ukrajina i palestina samo su joj nazivi,
tek daleki odjeci surovosti, bez vatre,
čelika, krvi i suza, invalida i leševa.
njoj su svi ljudi braća koja si šapću
na nastavi, uče, podijele par dimova
cigarete, neozbiljna i nezagrižena.
od srca bih im doviknuo: đaci ne dajte
da u vašu blizinu dođu oni koji bi vam
dali zastave, navukli uniformu, a knjige i kifle
zamijenili ognjem i mačem - cerekom smrti.
Post je objavljen 02.11.2023. u 18:18 sati.