Dok vani puše i miriše na kišu koju obilato najavljuju
a još ne tako dugo nas čeka nova runda padalina,
ja biram sunce koje mi se raduje i mami osmjehe.
Dok je sivilo koje vlada tražim vedro da sa mnom vlada.
Nekad je teško vrijeme i kad su tako česte promjene ne
pašu mi, utječu i svoje JA mi nameću, ja to neću. Fajtam
se s njim i uporna guram svoje dok ne zađe sunce moje,
nije to lako jer jesen i zima pokazuju zube a hoće da se
ponekad prave lude, a nekad tempirano igraju i ljube..
Ja sunčana biram toplo i dok to prođe evo proljeća koje
iza ugla k meni dođe.. već ono vedro i lipo smiri uzburkane vibre
one poput zaleta ljeta da se osjeti sva svježina u dašku vjetra.
I u zalasku ostajem da se divim ljepoti, jer ona ima moć koja
je čar toj divoti...:))