Marketing
Ne plači, nisam tu...
promatram maminu sliku, čujem
njen nježan imperativ u pjesmi
Mary Elizabeth Frye
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umrla. S tobom sam sva.
osjećam njenu blizinu i ne plačem.
čujemo glas, utjelovljujemo uspomene, oni žive u nama.
Uranjam u osobnu blizinu, u moć bezuvjetne prisnosti.
živim lomne vrijednosti, čuvam slike minule zbilje.
Slike postaju nevidljive kada je svijest budna,
ali sigurna sam, one su uvijek tu kao tihi
svjedoci naše nedjeljivosti od njih.
Tin je poručio, leti dušo za let si stvorena... svim dušama koje su nas zauvijek napustile neka bude sretan let...
Dijana Jelčić …
Post je objavljen 01.11.2023. u 07:37 sati.