Bila je to godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbya Kennedya, pobune na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u Chicagu, Praškog proljeća i studentskih prosvjeda u čitavoj Europi, avangardnog kazališta, Budila se svijest, budio se svijet, kotrljali se naši zadnji gimnazijski dani. Dobili smo posljednje ocjene, položili mature i krenuli ka novim pobjedama. Okupljajući se, obično u smiraju dana u nekom od stanova naših roditelja, slavili brucošijade i maštali nove svjetove.
Često smo na cvjetnom placu dočekivali zoru, zbog svježeg peciva i lude mladosti koja nas je vukla u avanturu. Jednog takvog jutra smo, uz miris svježeg kruha i dolazećeg cvijeća, zaokružili noć punu sretnih misli o postanku svijeta.
Susretali smo društvo iz "Blata". Njihove poetične noći su isto završavale na trgu cvijeća. Pored nas su prolazili Darko. Mladen, Branko i jedan, tada za mene, bezimeni glumac očiju boje sna. Njegove oči su mi, pri svakom susretu, govorile više od riječi kojima smo se služili. Ludilo njihovih misli se jutrima spajalo sa zanosom naših. Bili smo buntovnici bez razloga pred kojima je stajala sretna budućnost, tako su nam govorili, a mi smo ipak htjeli više i činilo nam se da možemo više.
A onda smo se razišli, prošlo je 28 godina do sudbonosnog sutona
na trgu cvijeća. Planula je iskra iz pepela sjećanja.
Uz tebe postadoh čuvarica pjesama samo za tebe pisanih,
tebe bezimenog glumca... rekoh
Za tebe oprostih sebi počinjene grijehe, za tebe doplivah
željom do sanjanih sunčanih oaza... šapnu on
Odakle dolazi voda?... upitah
Iz žemlje... odgovori on
Jedna zvijezda padom zatitra iznad nas.
Što si poželjela ?
Ako kažem neće se ispuniti.
Šapni mi u uho.
Ono što stalno želim, otkriti istinu početka.
Čijeg?
Našeg.
Na cvjetnom placu smo dočekali svitanje mladog dana i počeli živjeti život.
Dijana Jelčić... .
Post je objavljen 30.10.2023. u 08:58 sati.