ZA JEDAN ĆASAK RADOSTI
U vrijeme uobičajenosti, sitnih ili većih briga, prehlade, bolesti, siromaštva , razočaranja, neočekivanih trenutaka, iznenađenja, osjećaja osamljenosti, iako uz Dragog Boga nikada nisi sam, dosade… navijek, i u naoko malenkostima, možemo pronaći tren zadovoljstva pa i sreće.
Zraka sunca, osmjeh, dodir voljene osobe, lijepa riječ, dobro jelo, piće, društvo, riješena poteškoća, uspješan rezultat rada, pohvala, priznanje, darivanje, pomoć drugima, lijep okoliš, proslave, vjerski obredi, osobni i uspjesi drugih, mogu nam donijeti ugodu i zadovoljstvo.
Sreća je pak kratkoživuće naročito zadovoljstvo.
Jučer, u Izletištu pri starom dvorcu, u „Sanoboru“, na sastanku jedne družbe , nakon 27 godina, sretoh doktora, estetskog kirurga, stručnjaka za „vuho, požerak i nozdrve“, a. slikara, predavača na brojnim visokim učilištima i udrugama, visoko cijenjenog strukovnjaka za doping i pitaj Majku Božju kaj sve ne, kod sviju omiljenog i posebnog gospodina, Božidara Fučkar.
U ozračju nekadašnje bliskosti u poimanju svijeta, obnovismo uspomene na dane umjetnikove ideje, inspirirane golim velikim zidom, dogovora i stvaranja likovnog sastavka, impozantnog umjetničkog djela koje i danas krasi aulu Vatrogasne škole u Zagrebu.
U poraću Domovinskog rata, nakon Pobjede, uz miris neugašena žara, umjetnik je , uz svoju „asistenticu“ Danicu, tehničku pomoć našeg vrijednog Mire Mrvelj, Antonellinu „okrepčevalnicu“ i mene, kao ponosnog čelnika, tri noći kreirao i stvarao svoju viziju borbe vatrogasaca protiv plamena rata.
Drugu noć, pred nastavkom započetog djela umjetnik, tadašnji ravnatelj Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova, utvrdio je da nedostaje više doza boje.
Pozvah sve drage polaznike smještajnih kapaciteta, pojasnim im značaj ovog sastavka, doprinos vatrogasca u Domovinskom ratu, a i njihovo poslanje nakon školovanja i zamolih ih da nam u roku deset minuta pokušaju pronaći slikarske boje.
Popismo kavu i za manje od pet minuta, u ured načelnika ushićeno ulaze trojica aspiranata za vatrogasce:„Gospon načelnik, našli smo boju“. Zahvalih im: „Bravo dečki, pravi ste, brzi ko pravi vatrogasci“.
Uzvišeno je bilo i prigodom promocije te velike (6X3 m) zidne, trodimenzionalne monumentalnosti.
Uradak su, u nazočnosti svjetovnih i crkvenih gostiju, svih nastavnika i polaznika blagoslovili : prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, Giulio Einaudi i vojni ordinarij Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, Juraj Jezerinac, a za glazbeni se ugođaj, angažirajući kvartet svoje kćeri Tajane, pobrinuo, prijatelj, dr. Josip Bešić, načelnik Ureda za međunarodne poslove MUP - a Republike Hrvatske.
Lijepi dani, lijepa sjećanja, uživali smo onda, a i jučer.
Koliko su iznosili nematerijalni troškovi? Ništa.
Ljubav prema Domovini nema cijenu.
Hvala svima koji su pomogli u ostvarenju tog trajnog projekta, a posebno, osebujnom gospodinu, umjetniku života, Božidaru Fučkar.
O sreći i zadovoljstvu,
Branko Smrekar
Post je objavljen 27.10.2023. u 19:34 sati.