Marketing
Kinderdijk
Znate kako kada turistički odete u neku zemlju i sve vam je tamo drugačije predivno nego doma jer ste opušteni, na odmoru i bez većih obaveza, pa vam ne smetaju ni gužve ni ludilo u prometu ni svaštanšeto što bi vas doma nerviralo do ludila?
Nakon skoro pola godine ovdje uz kraće izlete kući nemam više taj osjećaj turista. Ne mogu reći da mi je ovo dom, ali privremeno drugi dom ipak je.
Moji dojmovi o Nizozemskoj su zapravo nepromijenjeni od prvog dana. Ovo je jedna divno uređena zemlja.
Ljudi su ljubazni, ona suzdržana ljubaznost koja meni u pravilu i odgovara.
Cijela zemlja je puna pravila i preporuka ponašanja kojih se ljudi drže bez odstupanja.
Zna ponekad ići na živce ta pretjerana kontrola ponašanja u svim situacijama, ali dobro, treba se nešto pripisati i temperamentu.
Gužve u prometu su uobičajene u frekventnim satima iako su ceste po 4,5,6 traka, svejedno su jako velike gužve.
Nitko ne trubi, ne izvlači glavu kroz prozor i ispljuje vam sve po spisku, do koljena sedmog.
Samo jednom sam prisustvovala svađi ako se to uopće može tako nazvati među dvoje vozača gdje je umalo došlo do sudara.
Sve je digitalizirano, apsolutno sve, od vožnje autobusa, vlaka, parkinga, u trgovinama, kafićima, recikliranja. U tom digitalnom svijetu bez problema se snalaze i mladi i stari.
Problem je što kod pada sustava, a dešava se apsolutno svugdje, nema alternative.
Nema izvuć paragon blok ispod kase i naplatit kupljeno, na žalost nešto nam ne radi, pričekajte malo ili dođite kasnije. Nitko nije pasmater blagajnici, nitko nije ni brontulava, pa čak ni ispod glasa,
sa parkinga su nas pustili bez plaćanja uz ispriku jer...sustav.
Još uvijek smo u privremenom smještaju u malom selu od nekih 5000 stanovnika u kojem imate glavni trg (Markt) na kojem su crkva, jaslice, vrtić, škola, pošta, drogerija, ljekarna, veliki supermarket, mesnica, sirana, trgovina čokolade, pekara i slastičarna, trgovina odjeće, obuće, agencija za nekretnine, banka, svaštara, čak i manji salon namještaja, dva frizerska salona, salon za pedikuru i manikuru i masažu,
a najveći grad ove regije je svega 2 km udaljen.
Ne mogu ne usporediti sa nekim manjim ili nešto većim mjestom u okolici Splita ili otoka, koji mora za bilo što sjesti u auto, trajekt i obaviti običnu spizu, a kamo li bilo što drugo.
Trgovine i kafići ne otvaraju prije 11 sati ujutro, a radno vrijeme završava u 17:00. Osim spize i to samo u većim trgovačkim lancima, ni prije ni poslije ne možete ništa obaviti, pa ni popiti kavu.
Nedjeljom uglavnom ništa ne radi.
I ne, ne samo u mom selu malom, nego kroz cijelu Nizozemsku.
Kako nismo sigurni do kada ćemo biti ovdje i hoćemo li se zadržati duže od predviđenog, svaki vikend se vozikamo po državi i idemo na jednodnevni ili dvodnevne izlete, za upoznati i vidjeti što više
Jedan od izleta je bio i Kinderdijk, grad vjetrenjača, što znači "Dječje jezero".
Neću vas daviti informacijama, svatko može otvoriti Wikipediju i pročitati isto ako ga baš zanima.
Ukratko, selo je nastalo nakon velike poplave, a na tom mjestu je pronađena maca koja je držala kolijevku u kojoj je bila beba koja je jedina preživjela poplavu.
Neke od vjetrenjača su i danas u upotrebi, a neke su prenamjenjene u muzeje.
Odmah na početku vas dočeka točka na kojoj se ljudi najviše fotografiraju, jer klompe, jer vjetrenjače, jer kako znati da ste u Nizozemskoj ako se ne uhvati ovaj kadar ( u proljeće su vjerojatno tu negdje i tulipani:)
I malo unutrašnjosti gdje je zadržan duh prošlosti ili bi barem trebao biti i mali uvid kako je život u vjetrenjači mogao izgledati
(imam toliko tih fotografija, teško mi je izdvojiti koje su za objavu, a onda još teže stati :-D)
Post je objavljen 27.10.2023. u 10:06 sati.