Pregled posta

Poslije godinu dana

Prošla je jedna godina od mog odlaska u Tanzaniju. Pa čak i više od godinu dana. Zaposlila sam se u struci misec ipo nakon povratka. Nisan u rodnom gradu. Malo mi teško pada, ali tu sam dok ne položim stručni ispit, pa ću negdi drugdi tražiti posao.

Jedno pola godine, ako ne i više sam držala boravak u Tanzaniji skrivenog od same sebe. Nisam otvarala tu kutiju s uspomenama, nisam prebirala, nisam treskala. Kutija je stajala tu, zatvorena, možda čak i zaboravljena. Nisam ju se usuđivala ni pomaknuti. Što je oko te kutije toliko bilo bolno, toliko me pogađalo da nisam sebi dozvoljavala niti dodirnuti ju. A tako je lijepa i privlačna. Rozkaste boje, s mašnom i poklopcem. One roze boje je kakvu sam voljela kao mala. Možda boli jer otvarajući tu kutiju otvaram svoje djetinjstvo, svoje snove, svoja nastojanja, svoju bezbrižnost. Pa kad ju otvorim, otvorim nešto što se događa, a nešto što je lijepo. Ono što se možda i ne uklapa u moj narativ izranjenosti. Pa zašto nešto što je lijepo i ugodno boli? Pusti Sara to, daj si šansu, idi i živi.


Plakala sam puno. Jednom proživljeno, po prvi put, tri mjeseca.

Post je objavljen 27.10.2023. u 09:33 sati.