jel se sičate teletabisa, čildrens frendli crtića. toliko su bili čildrens frendli da sada znanstvenici proučavaju njihov učinak na mentalno zdravlje dice. mislim, ne spominju se izravno teletabisi, ali kad ih pogledate odma vam je jasno da su za mentalno zdravlje dice bolji tom i đeri i flekseričin kojot nego teletabisi. mislim, sam naziv teletabisi odma asocira na nešto zatupljujuće pa je i za očekiat da i dica koja su na njima odrasla nisu ništa drugo nego tupa, glupa i neupitrebljiva.
na te i takve tvorničke postavke dice kao nadogradnja je najprije doša internet koji je ka triba približit dostupno znanje širem krugu korisnika, ali avaj pojavija se fejsbuk gdje su očajne kućanice i frustrirani nedojebci tražili čime ispuniti svoju ispraznost dok dica gledaju teletabise. ali, avaj, avaaaj, đava kad sere, sere na jarpu, došli su pametni telefoni a sa njima instagram, tik-tok i cila plejada niškorisnosti tako da je i osnovna ideja interneta izgubila svoj smisao.
eee, sad su oti znanstvenici koji su prije hvalili blagodati interneta rekli, čekaj! ovo ide uprdac, moramo nešto poduzet kako bi nam ostao netko tko će uplačivat u mirovinske fondove kako se cili sustav nebi raspa pa su najprije u australiji a potom i u švedskoj počeli uvodit bilježnice i olovke u obveznu školsku nastavu, i zamislite vi sad tog maltretiranja dice, tirat ih da svoje zadarke izvršavaju na tim primitivnim školskim pomagalima, a bojim se da će uskoro preč i na table sa kredom i spužvicom.
dakle, da zaključim, napredak je dobar ali sa njim triba znat umjereno i nije za svakoga, ne može svako bit pametan, lijep i slavan. svijet, ovakav kakav je i opstaje na ravnoteži gluposti i pameti, ali kad glupost prevlada svijet ide ukurac.
Post je objavljen 26.10.2023. u 22:08 sati.