.
.
sa šutnjom pred naručjem
Đavoljeg kometa
ulazim u špilje neprohodane riječima
ovdje su, pružene
do kamo razum nije dobrodošao
do svetosti
u kojoj logika mu nepotrebna
rasplinjava se poput dima cigarete
čiji gorak okus tiho ubija sjećanja
odmaknut ću plastiku abdomena
prvom jutarnjom kavom
dotaći dahom
čeljust u kojoj je otkucaj
i dopustiti ugriz
napokon pretočen zbilji
na rukama su jabuke i lješnjaci
u pogledu gorski vis
zataknut brazdi rijeke
odslušavao sam šupljine govora
pamtio okvire bez sadržine
dok život se događao negdje drugdje
i onaj jedini trenutak
zbog kojeg se počinje
ostajao je nedostupan
zaboravit ću vrijeme
kako i zašto ga ima
mimoilazit ću
rutine u kojima se prepoznaju odzivi varljivim sjenama
tek dodir zraka do kože hoću
i u njemu koplje upereno rebrima
samo to
otkucaju do riječi
sada gospodari
.
.
Post je objavljen 25.10.2023. u 00:13 sati.