Umjesto mirne glazbe, slušaju granate,
Umjesto kamina, griju se uz goruće zgrade,
Okruženi milijunima čahura metaka,
To im je sada jedina igračka.
Iz zabrinutih lica, iz oka suza klizi,
Već polako dolaze dani zimski,
Bez hrane, struje i vode,
Samo sa dekicom, sjede oko vatre.
Napušteni parkovi i puste ljuljačke,
Hoće li opet biti pune školske klupice?
Nasred ulice, pregažena lutka,
Eh! kad bi stariji vidjeli iz dječjega kutka.
Kamo ovo vodi, čemu sve to?
Umjesto srca, koriste stroj,
Gaze i tuku, uništavaju svijet,
Da li ću sutra nastaviti živjet?
Djetinjstvo puno straha, boli i tuge,
Da se barem pojavi na nebu malo duge,
Bojim se ljudske krvave ruke,
Zašto djeca moraju trpjeti ove muke?
Svako dijete pita se sada,
Gdje su moji mama i tata,
Gdje je moj topli dom,
Kada će biti kraj ljudskim zlom?
Post je objavljen 23.10.2023. u 10:26 sati.