Da nisam bila brutalno izazvana prije godinu i tri mjeseca, sigurno ne bih bila u stanju uvidjeti ne samo vlastitu svrhu nego i moje potencijale koji su se doslovno nalazili u kripti iz straha od reakcija onih koji mi u biti ništa u mom životu nisu značili. Kada sam to spoznala da sam prevladala samu sebe u tim kritičnim momentima, odjednom je počela poput egzotermne kemijske reakcije izlaziti šok i nevjerica kao znak ogromne zahvalnosti. Još nisam bila svjesna što sam u tada izrekla i kako sam se nosila sa cjelokupnom situacijom, ali svjedokinja sam sljedećeg - da bi se ustrojio, treba te rastrojiti. Tada mi više ništa nije bilo važno niti sam od tada dopuštala da me se poistovjećuje s ičim. Dok me se poistovjećivalo, do tada se imala korist od mene i samo ta niša je funkcionirala kada su pojedinci trebali nešto od mene ili preko mene realizirati bilo što. Sada kada se ne poistovjećujem sa ičim, iste te individue bjesne jer ne mogu propinjati vlastite nerealne ambicije i želje preko mene. Ovo je ključno, jer kada je čovjek neovisan o željama, mislima, statusu, tuđim poimanjima tvojih shvaćanja i favoriziranja, tada baš nastupa bijes i nemoć tih individua jer nastupa stanje nevezanosti koja je glavni postulat slobode. Upravo to usijane i prazne tikve ne razumiju, jer u toj vlastitoj kreiranoj konfuziji istovremeno čeznu za nečim ali istovremeno po tom na najprimitivniji način pljuju i izruguju. Ovo se zove ambivalencija, ona je uistinu jedan vrlo čest slučaj ljudi koji dolaze kod mene, ljudi koji nemaju onu klasičnu depresiju koja je sama po sebi brutalna, nego depresija zbog nevođenja svojega života na onaj način koji bi takvima odgovarao. U prethodnoj rečenici samo stoji jedan poticaj, promjene su samoinicijativa, veliki rad na sebi, socijalizacija sa osobama koje okrepljuju, posvećenost onom što uistinu volite, pa će to i na kraju voljeti vas. Neće biti mjesta za ambivalenciju. Lijep početak novog tjedna od srca želim!
Berlin, 22.10.2022
Post je objavljen 22.10.2023. u 09:41 sati.