Marketing
Bez naslova
Morala bih otvorit novi blog, pa da se ne autocenzuriram.
Uglavnom, oprostili smo se danas od Duškice.
Bilo je teško i bilo je mučno.
Prijateljica koja je bila, stavila mi je ruku na leđa dok smo hodale istom Alejom kojom sam prije 9 godina otpraćala i moga muža.
Ta je njezina ruka pričala: ovdje sam za tebe. Uvijek i za svagda.
I kada si gore i kada si dolje.
Lako meni sa takvom prijateljicom
veseliti se i tugovati.
******
Sin se pretvara u muškarca.
Ne sviđa mi se nimalo to u što se pretvara.
Šteta je samo što u toj transformaciji
prema meni mora biti bezobziran i grub.
Ne mora, znam. Al moja je priča takva.
Prepopustljiva mater kad tad dobije po zubima.
Naporan pubertet, isključivanje iz škole, zatvori, krivi prijatelji i društvo, dugovi. Prevalila sam s njim preko leđa toliko, koliko niti jedna majka ne bi smjela.
Danas, on nema grama poštovanja prema meni i tim danima.
A meni dolazi jesen života.
Kada i ja trebam rame za nasloniti glavu.
*******
Dalje bih mogla pisati o tome na nekom blogu gdje me nitko neće prepoznati.
Neugodno mi je.
A pisati se mora.
Post je objavljen 19.10.2023. u 20:56 sati.