Kaže nevina blogerica Ipsilonka, tamo u anketi svih anketa, kako je jedna druga blogerica glazbenica, pa onda svi mi ostali imamo stajati mirno kad ona iznosi sud o temi ankete.
Zanimljivo je to stajalište drage Ipsilonke, kojim implicira da bi ljudi trebali pričati o onome o čemu se razumiju, ili o onome za što su kvalificirani.
Ipsilonka bi dakle zabranila glazbenicima da iznose mišljenje o javnozdranstvenim politikama, soboslikarima o umjetnosti, očajnim kucanicama o bilo čemu, raspuštenicama o braku, otimačicama tuđih muževa o moralu, impotentnim pjesnicima, o ljubavi, Annaboni o politici, gledateljicama u pulsirajuću vadžajnu o smjernosti, vrhunskim intelektualcima o istini, i tako redom.
Ne bi li bilo lijepo živjeti u Ipsilonkinom svijetu.
Mene moja unuka nazove pa mi pjeva, ko zna možda će i ona biti glazbenica, pjeva mi dječije pjesme koje uči u vrtiću Hajdukove navijačke koje je uči ćaća, i neke zabavne koje sluša s materom.
Po doma se ne sluša ekstra FM, pa dite nije nikad ni čulo za cajke, nego stalno piva zagrli me jako, najjače što znaš, ljubi me polako, tebi pripadan, i cila se uživi, onako sva važna u majici s likom Miše Kovača i rozim mikrofonom.
Ja bi volio živjeti u nekom boljem i veselijem svijetu, reci mi u onom u kojem ljudi ne bi radili ono što je pogrešno, a vjerujte mi iako su u biti puno gluplji nego li smo spremni prihvatiti, ljudi gotovo uvijek znaju kada je nešto pogrešno, ali eto to ih neće spriječiti da glasaju za Milanovića, ili da se skupljaju oko pulsirajuće vadžajne, šire teorije zavjere, u čoporu napadaju Annaboni, i pametnije od sebe proglašavaju fašistima, homofobima, katolibanima, i šta ti ja znam.
Zagrli me jaaaako, najjače što znaaaaš
Post je objavljen 19.10.2023. u 18:54 sati.