Marketing
PONOĆNE DISEKCIJE
neistražen život nije vrijedan življenja, izjava se pripisuje Sokratu. nema sumnje, bio je to Da Vincijev životni credo. ali nije art (niti ostala postignuća) već volja i vitalitet prijašnjih naraštaja ono je što zadivljuje i ostavlja bez daha. predočimo si: Da Vinici i Michelangelo (naravno, svaki na svom kraju Firence), pri titravoj svijetlosti uljanica u ledenim mrtvačnicama crkvi skrnave leševe bez izraza, deru im kožu, zarezuju, trančiraju pokočene ljude razjapljenih usta, rastavljaju ih na proste faktore iz ljubavi prema spoznaji, prema znanju. i umjetnost, dakako. nagnuti nad rastvorenim tijelima stoički podnose jak vonj lešine, vonj trulih nogu izgriženih gangrenom, vonj ljigavih crijeva punih neprobavljene hrane, govana...
čas anatomije dotura Nicolaesa Tulipa, rek'o bi Rembrant i krivo naslikao oderanu ruku.
ponoćne disekcije.
napetost. dah plitak. uši naćuljene. bojazan. strepnja.
ne smiju si dozvoliti da ih otkriju u toj krivičnoj i svetogrdnoj raboti.
… tek šum kreona na grubom papiru.
dopustite, reče gospodin Regon i otvori kutiju. unutra nekoliko nožića, škare, kliješta, pila...
o čemu je riječ, priupitah.
to su posebni nožići, alat, kojim je Da Vinci radio disekcije. znate li onaj crtež embrija u otvorenom uterusu?
kako da ne...
mislim, leševi umotani u ponjave i sve to. kad si predočiš, zbilja jezovito...
uistinu, da se smrzneš…
tko zna koliko je samo trupala rasjekao stari majstor?
vrag će ga znati, no sve je to vulgarni materijalizam, jedan mehanicistički pristup... ne vodi to nikamo… ja sam, recimo, više za Vim Hofa…
slažem se, Vim Hof, doista daje novu perspektivu na ljudsko tijelo i ljudsku psihu.
„Ali od svih ljudi koje sam vodio na Kilimandžaro, možda nitko nije io impresivniji ili toliko impresivan kao Anna Chojnacka. Dvije godine prije no što je stigla do vrha Uhru na vrhu Kilimandžara, liječnik joj je rekao da se privikne na ideju da će kroz pet godina biti vezana za invalidska kolica zbog iscrpljujućih, nepovratnih učinaka multiple skleroze. Anna je bila (i još je) majka troje djece i ona je jednostavno odbila prihvatiti dijagnozu. Prišla mi je iz očaja, kao zadnjoj nadi. Ispričala mi je svoju priču, koja me je dirnula. Rekao sam: „Hej, popet ću se na Kilimandžaro za nekoliko mjeseci. Ideš sa mnom? Budi motivirana.“ I bila je motivirana. Recite bilo kojoj majci troje djece da će biti vezao na za invalidska kolica i vidjet ćete pravo značenje motivacije. Ali u njezinom umu nije bilo sumnje. Nije oklijevala. Namjeravala je to učiniti bez obzira na sve. Poput Henka i Fransa i brojnih drugih koji su sa mnom poduzimali ove ekspedicije, ona nije imala iskustva s hladnim izlaganjem ni s planinarenjem, ali ništa od toga nije ju ni najmanje razuvjerilo. Doći će na vrh, u rekordnom roku, jednostavno snagom volje. Pazite, to je bila naša druga ekspedicija na Kilimandžaro, ona za koju su nam znanstvenici i alpski stručnjaci rekli da je neodgovoran potez, da će ljudi umrijeti. Ali, naravno, nitko nije umro. Na vrh smo stigli za četrdeset i četiri sata. A Anna? Osam godina nakon svoje sumorne dijagnoze trči maratone. Rodila je četvrto dijete. I napisala je memoare o svom iskustvu na planini pod naslovom Kilmanjaro al Medicjin (Kilimandžaro kao lijek). Sretnija je nego ikad prije."
ja sam ti si mračna
dok istražuješ informacijske obale dark weba
ja sam vedro koje pada u presahli zdenac
ja sam jabuka koja je zaboravila govoriti
ja sam prag preko kojeg nikada nisi prešla
ja sam mjenjolik Bazara svetog
ja sam konoba sa utabanom zemljom
ja sam zora kroja sviće prije vremena
"ti se ne mijenjaš. mračna si."
ja sam sada maslačak što se osipa
ja sam sada proljetna voda planinska
ja sam slatkomirisni cvijet mandarinski
ja sam svježa utroba prerano osijedjelog dječaka
"ti se ne mijenjaš. mračna si."
ja sam crnooka Suzana na stolu u ponoć
ja sam usporeno vrijeme na vrhu visokog gorja
ja sam tvoja psihodrama u elitnom mikrokozmosu
ja sam svi tvoji dani bez nade i sna
ja sam mesnata naplavina, pobačaj tvoje otrovne ljubavi
ja sam tvoja depra koju ližeš kao mačka vlastiti šupak
"ti se ne mijenjaš. mračna si."
ja sam tvoj scenarij spokoja na vlažnim ljetnim stazama Maldiva
ja sam Torino 22. ožujka 1850. godine
ja sam tužan napjev koji osluškuješ u mukloj noći
ja sam dah lava koji proždire mladog gnua
ja sam zelenilo prije 30 godina koje nisi pobrstila
ja sam tvoj otac s kitom u tuđoj ženi
"ti se ne mijenjaš. mračna si."
ja sam lagana kiša na tvom obrazu
ja sam tvoji dugi razvaljeni dani, tvoja druga šansa
ja sam oko bačeno na povjetarac što raznosi behare
ja sam fantomski mačak na tvom prozoru
ja sam rumeni obraz proljeća
ja sam narcis zumbul i žutika u tvojoj cvjetnoj rupi
"ti se ne mijenjaš. mračna si."
Post je objavljen 18.10.2023. u 13:13 sati.