Chagallova replika kupljena u Saint-Paul De Vence, u Provansi
Često razgovarajući bježimo iz svakodnevice,
odlazimo u gradove nepostojeće na ovozemaljskim stazama,
u vrijeme metuzalemskih razmjera, a moć nutarnjeg neba postaje
kalendar neprolaznih trenutaka, sakupljačica metafora koje nastaju
u dijalozima i ostaju pohranjene u pamćenju, kada ih pokušam pretočiti
u štivo dobijaju drugačije značenje, postaju svjedočanstva neprenosivosti
osjećanja osjećaja u svima razumljiv tekst…
Čitam davno napisano…
potrošili smo sve žetone koje smo krili u džepovima sanja,
hazardirali do posljednjeg okretaja svijeta, zakoračili
na staze razgranatog vremena, krenuli kroz
velove neznanja, osjetili nepotrebnost
odbrojavanja satova, nevažnost
mjerenja vremena se ogleda
u stalnim mjenama.
često u pretakanju ničega u ništa,
ali svjetlost je bila sveprisutna
njena moć kao šifra kojom
blažimo lelek sebra i
oslobađamo zov
sretnog ushita.
Znam… ovo zvuči kao utopija nastala igrom sanjara,
ali mi stolujemo pod raspelom na kojem ljubav
umire i rađa se nova, a uvijek ista…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 18.10.2023. u 09:19 sati.