Prilično sam depresivan zadnjih dana, sve što može ići na krivo uglavnom ide. Jutros sam počeo pisati post o tome kako se polako povlačim iz svih okršaja I privikavam se odlasku u jedinom sigurnom pravcu. U drugi smjer me ipak povremeno vraćaju neke osobe iz sustava kao jedna medicinska sestra: “Izgleda dramatično, ali nije.” Razmišljam tako jutros o frendu kojem je prekjučer trebao biti rođendan, ja unaprijed odlučio da mu neću čestitati, na fejsu mi nije lajkao čestitku prošle godine, vrag mi nije dao mira pa sam išao guglati njegovo ime, ipak je javna osoba, vlasnik jednog šahovskog kluba I prijatelj bivšeg svjetskog prvaka Karpova I saznam, preminuo 25.12.2021. Lete tako crne misli I tras, žestoko I bučno puklo tik uz mene, nisam se pomakao, drugarica koja je još spavala, dojurila za sekundu, pao strop, ne brinite, Jin je bio na balkonu, a kao što vidite, kompjutor I ja smo preživjeli. Snimio sam tu postapokalipsu dijela dnevnog boravka, još jednom me nije pogodilo, a bilo je teško I oštro.
Post je objavljen 17.10.2023. u 21:32 sati.