Ne volim patetiku, štoviše mrzim je.
Ali nekada nam u životu treba jedna zdrava doza.
Ovo su takvi trenuci.
Ne volim biti slaba.
Štoviše održavam imidž pitbulla već desetljećima.
Kojotica se skupa sa svojom jezičinom ovih dana okreće u grobu izbrisanih blogova.
Došlo je vrijeme za skidanje maske.
Možda ovo nisam ja nego moja Schauma.
Možda ovo što ću reći pišu mali geometrijski vragovi iz ružičastih tabletica bijele boje.
Možda je u onoj azijskoj tjestenini koju mi je muž danas donio, da se odmorim od bolničke kuhinje, bilo ludih gljiva.
Ali eto, volim vas sve.
Čak i one koje ne volim :)
Hvala.
Hvala.
I još jednom hvala za svaku riječ podrške, za svaki savjet, za svaki vritnjak u guzicu.
Ovo zadnje mi je još i najmilije :))
No nećemo se sad predoziravati, još manje razvijati ovisnost.
Idemo dalje.
Danas sam bila na ultrazvuku.
Bojala sam ko mala mića.
Od nalaza je ovisilo kada će i da li biti operacija.
Nalaz je uredan.
Trombić se prestrašio i rastopio.
I sada se samo čeka na termin kod glavnog sportskog kirurga.
Nogometaši, padobranci, planinari i ja.
Da nije bizarno, bilo bi smiješno.
Pa nek netko kaže da domaćica nije zanimanje.
Kako kod mene stvari stoje, biti domaćica opasnije je od nogometa i hokeja na ledu zajedno.
Sigurno ste već zaboravili na onu odrezanu jagodicu malog prsta, kad je zamotan sličio na mali kurčić a na kojoj mi sada fale otisci.
Tada sam trebala na kontrolu baš u ovu kliniku.
No kako se u ambulanti dugo čeka, stvar sam obavila kod svojeg liječnika.
I eto, došla mica na kolica.
Od nekih se stvari izgleda ne može pobjeći.
Sutra ću znati više.
Malo se bojim operacije.
Isti kuki kao i sa letenjem.
Preživim li, ovo će biti najludja i najnevjerojatnija godina u mojem životu.
Ako ne, jebiga, blogi će morati naći hitnu zamjenu na mjestu blogera tjedna :))
Post je objavljen 17.10.2023. u 20:49 sati.