Iz dana u dan sam sve pokretnija i tako mi je danas konačno uspjelo vidjeti šavove od prve operacije.
Prva pomisao bila mi je da mi lijeva noga izgleda kao ogromna baseball lopta.
Kako je frendica iz Zagreba dan prije mene bila na operaciji vratne kralježnice tako se sad igramo one igre tko ima više ožiljaka, koju su prije seksa upražnjavali Mel Gibson i Rene Russo.
Bez obzira što njeni šavovi na vratu gadno izgledaju, iz te sam igre izašla kao pobjednik.
Zovite me Scarleg.
Pošalje ona meni tako svoju sliku, vrat koda ju je šivalo u istoj tvornici s likovima iz Nightmare before Christmas.
Šokantno, fakat ali odgovorim joj na to: ma to je pičkin dim, vidi ovo.
Najprije muk a onda krene slijedeća pjesma u prozi...citiram:
Jebote šta je ovo?
Koda te ajkula ujela.
Strašno nešto.
Gdje si bila, šra su radila?
Obišla Ameriku
I sjebala se u dnevnom boravku.
Da nije tragedija bilo bi komično.
Ovi punti su koda te jato ajkula napalo.
Ma ne jato,
KRDO.
Isuse Bože pomozi
I stvarno, ima žena potpuno pravo.
Izgledam kao da sam onoj mrcini iz Ralja iz gubice pobjegla dok ju Roy Scheider proganja po plaži.
I šta sad?
Ništa.
Idemo dalje.
Prva šetnja u kolicima.
Prvo pišanje bez katetera.
Jebate još ću postat i pjesnik do kraja priče.
U nedostatku vlastite poezije obrada jedne dobre stare, koje se uvijek sjetim nekako s jeseni, bez obzira što je zadnjih tridesetak godina trabunjao njen pravi autor:
Ovih dana još ne miriše na jesen,
Ja ću dalje biti strgan i rastresen
Šavovi, svud samo šavovi
A kuda dalje, tko li to zna, tko li to zna.
Post je objavljen 13.10.2023. u 21:16 sati.