Zadnjih dana nemam tolerancije, više manje za sve, ali pogotovo za ljude koji se neprestano miješaju u tuđe živote. U razgovore, u situacije. Uvijek pametni poput gurua koji zna najbolje. I uvijek će imati nešto za reći. Onako posprdno i cinično da te bace koju stepenicu nazad. To su oni koji misle da poznaju svijet, a nisu se makli pola metra od kuće. Oni koji misle da poznaju život, a drže se grčevito za maminu suknju. Bogomdane siluete koje imaju drskosti uperiti prst u tvome smjeru kada ih nitko nije ništa pitao. Uvijek nose milion savjeta koje izvlače iz tuđih života, jer svoj nemaju, a moraš nečiji život živjeti. Ako se tvoj "raspada" onda se tuđe uvijek čini zanimljivije. To su oni koji sebe uvjere da ste najbolji prijatelji, a krećete se potpuno različitim smjerovima. Oni koji imaju potrebu znati sve o tebi i sposobni su se uvrijediti kada im daš odgovor pod krinkom "privatno." Jer njih doista vrijeđa tvoja tajnovitost i nemogućnost doticanja tvojeg postojanja. Takvi započinju rečenice s onom klasikom "da sam ja na tvojem mjestu"- ali nisi, srećo, jer dug je put do tog položaja. I nikada nećemo biti isti, jer ja ne želim puzati. Mene ne privlači linija manjeg otpora i potpuno stajanje u mjestu. Želim letjeti, a ti se za taj let nikada nećeš pripremiti. I doista, nemam tolerancije za takve. Za one koji pokušavaju biti kopija, jer se drugačije ne mogu uklopiti. Takvi plešu u ritmu tuđih melodija, jer lakše je skočiti kada netko kaže hop, nego to učiniti svojom voljom. I doista, ne razumijem potrebu za stalnim pametovanjem, uvlačenjem sebe u situacije u kojima si višak i u kojima te se apsolutno ništa ne tiče. A opet takvi imaju potrebu da to čine na svakodnevnoj bazi. Serviraju poslovne savjete, a dani im prolaze u neradništvu. U svojim glavama imaju pripremljene eseje o odnosima, a vezu nisu okusili. Podižu standarde na visoke razine, a svjesni su da im život ima kolotečinu prosjeka. Nemam tolerancije. Za one koji me slijede poput šteneta, ne shvaćajući da mi takvim pristupom postaju teret. I ne, nemam tolerancije, čak ni da im kažem sve u lice, jer kod takvih to neće imati smisla. Opravdat će situaciju s izlikom lošeg raspoloženja, jer uvijek dođe dan kada ustaneš na lijevu nogu, pa imaš pravo biti nervozan. Nervoznom me čine takvi, koje igrom slučaja ne mogu izbjeći-sretnemo se na mjestima koja su nam zajednička. Možda mi jedino preostaje nabaciti lažan osmijeh u nadi da će jednom shvatiti.
Post je objavljen 12.10.2023. u 10:01 sati.