Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Željeno čudesno...






Život doživljavam lirski, melodično – moji osjećaji su jači od razloga i principa. Čeznem za čudesnim, a ta je želja jedino što me može obuzeti. Sve što ne mogu pretvoriti u nešto čudesno, jednostavno pustim. Stvarnost me ne uzbuđuje. Vjerujem u ekstazu, slobodu, a kad me život prodrma, bježim - bilo gdje. nema više zidova.”

Anais Nin








Godinama sam bila raspršena na vjetrometrini života, rastrgana u komadiće nepostojeće sebe.
Život je postajao nepodnošljiv, dijelovi mene su umirali, bila sam neosjetljiva, nemoćna,
nesvjesna sebe same. Gušila sam se u nutarnjoj palanki, u mulju samosažaljenja.
Sloboda je tamo gdje nema zidovs, osjetih moć te misli.

Počela sam skupljati krhotine sjećanja, odbacivati razmrvljene tuge, zbrajati život,
čeznuti za čudesnim, budna sanjati i pisati pjesme. Bila sam ubrizgana u neko
drugo vrijeme. Savladavala sam misaone, osjećajne, nadajuće puteve ka
nečemu tada bezimenom. Zavoljela sam sutone, radovala se
Venerinom izlasku na nebo trenutka. Noći su bile svijet snovitosti.
Lazurni veo se, kao baldahin, nadvijao nad postelju od maslinova drveta.
Bdijenje u prividu dalekog otoka i čekanje na dolazak njegove galije
u zaton sna. Stišavalo se vrijeme oluje ruža. Kovitlle latice.
Na svakoj neisplakana suza. U suzi neostvarena želja.
Oči pamte najdulje, u njima se kobalt beskraja
pretakao u sjaj zlatnog svitanja.

Gledala sam rađanje mladog sunca i na žalu buđenja,
u izmaglici svitanja, nazirala konture galije.
Dogodilo se željeno čudesno.






Dijana Jelčić,,, fotografije, Jasna Marcelić


Post je objavljen 12.10.2023. u 07:57 sati.