Kad' napustim zanavijek životnu pozornicu
i krenem zapozorju' ne znajuć što me tamo čeka il dal me uopće nešto čeka'
mogu reć' i eto napisat...
živjela sam plućima punim' bila čovjek i grešan i polusvet..bila čovjek...mrvičak' filigramskom vagicom' mjereno ..bolja' ponekad i dobra' nego zločesta i zla.
Jer učinih grijehe SVE' ako su uopće' grijesi i bili' da zaštitim život onih koje ljubim..
Kad' duša moja' krene zapozorju nek me prate žestoki zvuci rock&rola. Ne trebam anđeoske trublje! Nit famfare!
Kad odem u zapozorje' ničeg mi biti žao biti neće.
Tad ću se' konačno..odmoriti. Tad će konačno' sve moje bitke..završiti' spokojem.
Post je objavljen 12.10.2023. u 00:09 sati.