Granice pronalazimo u sebi, u književnosti, kulturi, ekonomiji i politici...Odsjek za kroatistiku Filozofdkog fakulteta u suradnji s Odsjekom za slavistiku Fakulteta za poljsku i klasičnu filologiju Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju organizirali su ovu konferenciju. U globaliziranom svijetu omekšanih i naoko sve lakše povredivih granica država, etničkih skupina, jezika, kultura, disciplina, ideologija, poetika, spolova, političkih agendi, ekonomskih poredaka, domaćeg i stranog, estetike i politike, sve češće se javlja potreba za osiguranim značenjima, utvrđenim vrijednostima i provjerenim zonama mišljenja i djelovanja. Drugim riječima, u našoj sadašnjosti, pod navodnom prijetnjom nadirućeg vala mutacija, te gušenja posljednjih vidova autentičnosti, čuje se vapaj za rehabilitacijom sstabilnih granica. Smatra se da bi njihovo ponovno učvršćivanje paradoksalno povratilo oduzetu nam slobodu da se ogradimo, te pružilo mogućnost da se izbavimo iz ropstva takozvanih ideologija koje nam nameću mirenje s privremenošću, zapravo sa svim oblicima nestalnosti. S obzirom na učestale i nepomirljive razlike koji se u našem složenom svijetu javljaju u vezi s pitanjem granica, a polazeći pritom od pretpostavke da granice s jedne strane ograničavaju i discipliniraju, a s druge strane da omogućuju slobodno, kreativno pa i oporbeno mišljenje i djelovanje u zonama sigurnosti i ograda i na rubovima njih. Što je granica, gdje se pojavljuje, kako i kada djeluje, pod kojim se uvjetima ona može prekoračiti, oslabiti ili poništiti, kakva se moć time svladava, kakva se moć oslobađa te koje su estetske, etičke, političke, svjetonazorske i ideološke vrijednosti povezane kako s uspostavom granica, tako i s njihovim rušenjem ili obilaženjem?
Bilo je tu sjajnih predavanja, poput onoga Stipe Grgasa, u kojem je govorio o autoru i njegovu djelu, i koje to granice odvajaju djelo od autora....Ili autor proizlazi iz svog djela, načinom, poviješću u kojoj stvara, svojim djelom?!
Aleksandra Stošić govorila je o grotesknom smijehu u djelima Dušana Kovačevića i zapitala se da li su djela Dušana Kovačevića komedija ili tragedija?!
Ivo Goldstein govorio je o Franji Tuđmanu i dijeljenju Bosne i grijesima hrvatske politike devedesetih, te o posljedicama koje se osjećaju sve do danas. I za kraj odlična Lidija Dujić, koja je govorila o granicama ženskog i političkog u novopovijesnim romanima Ludwiga Bauera.
Čula, vidjela, zapamtila...
Toliko je bilo napeto, kao u najboljem krimiću, da sam zaboravila slikati.
Ljubim!
.
Post je objavljen 11.10.2023. u 22:19 sati.