Dok smo šetali, okrene se prema meni i kaže - Kažu da je bol najstrašnija. Ne, prijatelju, nije to najstrašnije. Najstrašnija je nemoć. Nemoć koju vidim u očima vaših starih ljudi. Kad čuju pjesmu iz svoje mladosti i plaću. Kad vidim da su radost ostavili u prošlosti. Zar ne bi trebali uživati radost sada?
Sjedne i kaže – izgubili ste kontrolu nad svojim životima. I to dobrovoljno. To ste učinili kad ste izgubili svoju moć koju posjedujete.
Zaista, kažem ti – zaustavi se u jednom trenutku. Zaboravi na svoje tijelo. I onda se okreći neovisno o svojem tijelu. Što vidiš? Tko vidi? Tko se okreće? Spoznaješ li svoju slobodu?
Sad zamisli koliko te dijeli do spoznaje vlastite slobode?
Post je objavljen 08.10.2023. u 00:38 sati.