Tu su nekad živjela djeca koja se nisu smijala.
Tu su nekad gorjele vatre, al nisu se zgrijala.
Neke se rane otvore i nemaju namjeru zarasti.
Ponekad je tako lako sve ništavilo ukrasti...
Tišinom se gura plač za ukradenim čedom,
Ne prija suhi kruh sa stvrdnutim medom.
Pod križem molitve časnih sestara,
Pogled koji obećava, a zapravo vara...
Da ćemo ikada saznati pravi broj zla?
Da li ćemo saznati što je sve Crkva sakrila?
Ili ćemo biti sljepi jer nas se ne tiče...
Nestaju dokazi, korov već odavno niče...
Post je objavljen 07.10.2023. u 13:06 sati.