Premda cifrast i netočan u svojim opisima ,nekako se svi povjesničari ,kao kroničaru i putopiscu toga vremena, utječu ka pretpostavci ili povijesnom događaju koji bi mogao biti točan,no nije uvijek tako. Volio je lutati , putovati, i po nalogu Sultana, ali i po svojoj volji. Kako je skupljao podatke nitko ne zna, možda je imao i kakvo obrazovanje, ali onako kako on piše povijest , ne možemo u to biti uvjereni. I dan danas ima takvih „ povjesničara“, pa nije niti čudo da u ono vrijeme kad Je Evlija Ćelebi pisao svoj putopis ima toliko grešaka.
Ljeto je u punom zamahu, temperatura nad Bosnom divlja, no to mi nikako , uprkos teškom hodu i štapu koji me podupire , nije omelo put. Gradačac, Srebrenik, trebala je biti Tuzla, no onda me putokaz omeo, čak možda i krivi omjer kilometara i ja skrenuh van svoje putanje i krenem prema još jednom ljepotanu, gradu Zvorniku, ne znajući što me tamo i kako čeka. Ne poznajem dovoljno Bosnu, niti me interesira politika , niti podjele, jer vjerujem čvrsto da dobrih ljudi ima posvuda. Uvijek me i redovno poljulja ta moja vjera i eto upravo to ljuljanje zateklo me u Zvorniku. Drina, most, Srbija granica, voda mirno teče kroz ljeto, negativna energija već na samom putu, a u gradu toliko mraka uprkos suncu. Ulaz u grad nisam našao, nitko tamo mi ga nije htio niti želio reći, jer je ,nažalost , u ludim glavama siromaštva i neispunjenih snova ostalo mržnje prema zagrebačkoj registraciji. Žalosno.
„ Sagradio ga je jedan od srpskih banova po imenu kralj Vornik ( poznato je da su Evlijini podaci o osnivačima pojedinih gradova najčešće bez ikakve povijesne vrijednosti).U doba Gazi Hudavendigara grad je još više utvrđen.Ovaj je grad osvojio Ebu l Feth vraćajući se sa bezuuspješnog pohoda protiv Beograda na Dunavu.
To je sjedište zasebnog Sandžaka u bosanskom ejaletu. Has njegovog bega iznosi 345 793 akče....
To je visok četverougaoni kameni grad na obali rijeke Drine, na visokoj stijeni od crvenog mramora.Strijelci nisu mogli da na njegov vrh izbace strijelu.....“
Sami grad sastoji se od tri dijela,ali više se neću pozivati na Ćelebija ,ovo je bio samo prikaz kako on piše ili opisuje to vrijeme.
Zvornik kao posjed Zlatonosovića, spominje se prvi put 1412 pa zatim 1415 i 1423 godine. Godine 1423 grad je u rukama Tvrtka II a od 1433 do 1459 odnosno, do pada Smedereva, bio je sastavu srpske despotovine.
Turci su ga, prema Đoki Mazaliću, 1460-1461,a prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića zauzeli 1463 godine. Kralj Matijaš Korvin bezuuspješno ga je opsjedao 1464 godine.Pod nazivom Zvornik spominje se prvi puta 1519 godine. Austrijanci ga zauzimaju 15.9. 1688 i zadržali su ga do 1.8.1699 godine.Ponovno su ga opsjedali 1737 ,ali ga nisu osvojili. Od 18 stoljeća oba zvornička grada imaju svoje dizdare,a tu je i sjedište zvorničke kapetanije. Često je popravljan i pregrađivan.Popravci se spominju 1426-28, 1776-1777, i 1849 godine.Turci su ovdje držali posadu do 1878 godine.
Najstariji dio grada je srednji, sa kulom visokom preko 20m i obujma 50m ,opasanom četvrtastim oborom,pristupnim samo sa zapada. Ovaj dio datira iz perioda Zlatonovića kada je Zvornik bio utrđeni dvor. Četvrtasta kula dobila je pojačanje u doba despota Đurađa 1433.
Sjeverna kapija bila je bolje osigurana impozantnom kulom koju Ćelebi naziva Narin-kulom, pa on ovako opisuje: Bedemi su zatvarali prostran ,strm i nepristupačan prostor,bili su tvrdi i debeli po dvadeset stopa, a visoki 80 neimarskih aršina.
Moram ovdje napomenuti da se bogata građa o ovom gradu čuva u Dubrovniku,te se pregledavanjem dubrovačke građe može vidjeti da je Zvornik najzastupljeniji grad od svih bosanskih upravo u toj građi.
Pregrađivan i dorađivan je kroz stoljeća ,kao i svi ostali gradovi.
Najsačuvaniji dio grada je srednji dio, a onda na to dolazi i donji dio grada ,koji se prostire sve do rijeke Drine i tu nastaje današnji grad. Srednji grad ima branič kulu zidove obora i uskog prolaza koji su u 15 st. povezivali dva grada.Ćelebi nam daje prilično iscrpan opis Zvornika iz 17 stoljeća,kako o utvrdama tako i o samoj čaršiji.
Poslije 1699 godine grad se pretvara u izuzetno jak fortikacioni objkekat a pri tome nestaje i veliki dio srednjevjekovnog grada,koji se sačuvao samo u temeljima. Visinska razlika između Donjeg i gornjeg grada iznosi 273 metara.Grad je imao i podgrađe koje se spominje „sotto Suonich“ prvi puta 1424 godine. Spominje se u građi i crkva sv.Marije sa franjevačkim samostanom.Fojnička kronika bilježi da je samostan porušen 1538 godine.
Post je objavljen 04.10.2023. u 08:57 sati.