Koja je svrha vlastitog egzistencijalizma? Što ako me suvremena načela odbijaju? Što ako sam u školi prezirala lemilice i ako su me kote i kotiranje strašno zamarali? Što ako ne želim i odbijam odgovarati uvriježenim proporcijama? Ako ne pašem mjerama kutije i ako me ona guši? Potrebno mi je više prostora da rastem i da se inatim. Courage the cowardly dog bi bio neka prezentacija mene u crtanom obliku. Mršavi pas (u tonu Gorana Bareta) koji se svega boji, ali opet pronalazi hrabrost da se konstantno suočava sa izazovima. Ljubav. To je ono što ga pokreće i gura u borbu. To je ono što pokreće i mene. I iako mnogo puta ta moja ljubav ne bude dočekana otvorenih ruku, iako mi se vrati kao dobar uppercut koji svaki put mrvicu više zaboli, i dalje se ne bojim šaka, i dalje tu ljubav nastojim širiti u pravome smjeru. Znam da je to moj poziv. Zato i nisam postala arhitekt, već farmaceut. Poslana da pomažem drugima da manje boli, da se osjećaju bolje.. ili barem tako volim misliti.
Najdraže mi je čuti kada netko kaže kako uvijek guram kontra i kako sam osebujna (nikada neću zaboraviti ovaj kompliment, hvala ti). Nije to umišljenost ili paranje oblaka nosom. Riječ je o samosvjesnosti. Znati da se dobra energija i dobre namjere osjećaju i budu zabilježene, tamo negdje gore. Pa opet, ljudi često zamjene dobrotu i glupost. Misle da si glup i naivan ako si mrvicu predobar. Mene to nimalo ne dira. Ne igram igre, ne kalkuliram i ne pretvaram se da sam nešto što nisam. Nije mi problem biti previše. Onako kako ja gledam na stvari jest da u nijednom trenutku ne ulazim u nečiji život jer je meni to potrebno, već jer je to potrebno osobi u čiji život ulazim. Odradim svoju ulogu dok ne osjetim da je test položen i da je moj zadatak završen. „Glupa i naivna“ do granice. A sada ti meni pokaži da si mi potreban u životu. Pokaži mi zašto zavrijeđuješ biti dio mojega života i uživati moje prisustvo.
Činjenica da me nikada dosad nije bilo više strah, ali da svejedno ne posustajem govori mi da sam hrabra. Ili da barem pokušavam biti, što mi je opet dovoljno da budem ponosna i da držim glavu uspravno. Pokaži i ti meni da si hrabar, da se usudiš osjećati i da nisi mlitav, klinički mrtav, ravna crta. Nadati se najboljemu, a očekivati najgore čini apsolutno ništa. Plus i minus poništavaju se i ostaješ na nuli. Isto je kao i kod balansiranih linija u glazbi. Imaš tri vodiča od kojih dva vodiča imaju smetnje na istoj razini pa se međusobno poništavaju i ne dolazi do šumova. A šum je van tog primjera dobar. U tišini ti želiš biti šum! Pa budi šum, budi i više od toga! Budi Fender prikopčan na najbolje pojačalo... ako se usudiš biti zamijećen.
Post je objavljen 03.10.2023. u 19:15 sati.