ko nedjelja..
Dobro, utorak ali praznik.
Dan za (ne)redovno hiperaktivno pretjerivanje u kuhinji.
Koje ćemo danas preskočiti.
Danas je njemački praznik, nešto ala dan državnosti.
A kako sam nedavno postala Helga, red je da se barem da taj dan ponašam ko Švabica.
Dakle, nema kuhanja.
Sprtljat ću nešto na brzaka a za mačke se brinu Royal Canin i Purina. Samo bi mi još trebalo da i njima kuham. Iako nije da ne bi jeli, naši muceki svakodnevno moraju degustirati što to posluga jede. To im je neka vrsta rituala. Ne jesti, samo probati komadić mesa ili umaka, zelenjava je normalno bljak.
Prošla tri tjedna protekla su mi u školovanjima i treninzima, koje sam nastavila i u home office-u .
A i blog sam ograničila na sporadično sudjelovanje u kalodontu :)
Inače kalodont je ispao čudesna riječ za blogere.
Može i ortodont, dirigent ili maturant.
Blogokviz je upotrijebio pravu taktiku: zaposliti blogere traženjem riječi za nastavak niza, da se ne bave drugim sranjima :)
Inače ne pišem baš o poslu, mislim koga to zanima, osim naravno da baš zaskočim šefa u nekoj slijepoj ulici i istamburam kloferom.
(Otkud mi je baš klofer pao na pamet, zadnji put sam ga vidjela davnih sedamdesetih kad je baba po mami klofala tepih?!)
No otkako je Napoleon (bivši šef) otišao na drugu poziciju, mladi kolega s kojim sam u dobrim odnosima ga zamijenio a Junior je preuzeo firmu od Semiora i nemam baš silnih razloga isklofati ih.
Iako sam bila skeptična kako proći sve te izmjene, zasada sad ugodno iznenadjena.
Dok su stari šefovi kojekakva doškolovanja vidjeli kao nepotreban strošak, ovi mladi to ne vide tako.
I tako sam konačno u ovoj godini krenula u novu, nadam se i zadnju veliku promjenu cjelokupnog načina rada u projektiranju iliti projektiranje u BIM-u (Building Information Modelling).
Dugo se razvlačilo sa širom primjenom BIM-tehnologije, pa su godinama tek dvoje troje kolega iz IT-odjela pimplali nešto teoretski, diveći se sami sebi i hvaleći se na dva usta kad su uspjeli neki mostić ili tunelčić, kojega smo planirali klasično u Autocad-u, vizualizirati u BIM-u točnije u Revit-u (BIM softeare od Autodeska).
No, došlo je onako kako sam predvidjala prije 7 godina kad je sve krenulo, da postaje teško dobiti ugovor za projektiranje bez BIM-a.
I tako sada treba preko noći obučiti ljude koji će krenuti sa prvim projektima na području konstruktivnog inženjerstva.
Drugim riječima: it iz aj, leklerk!
U visokogradnji je lakše modelirati BIM tehnologijom. Ma kako lude ideje imali arhitekti, na kraju se sve svede na ploče i zidove uz puno ponavljanja.
Može sad arhić izmisliti kojekakve nebuloze po fasadi, nakositi zidove i najebati na vrh hiperbolični hiperboloid, sve je to pičkin dim uz malo poznavanja nacrtne geometrije.
U projektiranju mostova i tunela nema ravnih ploča, svi elementi prate promjene trase u tri različita smjera sa svim prijelaznim krivuljama čudnih formula, a to je puno teže modelirati tako da se dijelovi modela mogu ponovno koristiti kao zidovi, ploče i stupovi u visokogradnji.
Posebno kad u sve skupa treba uklopiti još dvije dimenzije, vrijeme i troškove, pa pričamo o 5d projektiranju.
Neću vas daviti dalje detaljima koji bi prešli u dosadno fahidiotsko prekenjavanje.
Htjedoh samo objasniti gdje sam i što radim kad me nema na blogu duže vrijeme.
Sjedim negdje u špilji kao Mirko S. Zlikowski u najboljim danima i isprobavam mogućnosti programa.
I same sebe.
Do novog bloka doškolovanja u prvom tjednu listopada dobili smo za domaću zadaću modelirati jedan mali most, odnosno koliko od toga stignemo u tri dana.
Najprije sam mislila: majko mila, ništa mi nije ostalo u glavi, šta ako budem najgora i ništa ne napravim u ta tri dana.
Muž me je uvjeravao da sam malo zajebano govno i da ću se već snaći.
Na kraju sam došla i do najsitnijih detalja.
Sutra počinje drugi dio seminara i sad ko mala mića čekam što će predavač reći na moj model.
Nisam uspjela jedino još par grafita dodati na upornjak, što naravno nije bilo u zadaći ali je meni palo na pamet kao fora.
U pauzama, kada se ne bavim problemima u 5 dimenzija, Ištvan Ironman i ja odlazimo na plivanje.
Evo i sad već torbe stoje spremljene i čekaju da nam se malo slegne doručak pa krećemo u novo obaranje rekorda.
Ali prije toga još jedan kalodont...
Gle, nema više.
I taj blogi zajebe ono malo dobrog na ovom servisu.
Dabogda mu danas serviralo za ručak meso iz 3d printera.
I to žilavo.
Baj baj, odoh ja!
Post je objavljen 03.10.2023. u 11:17 sati.