Danas slavimo svetu Tereziju od Djeteta Isusa, bosonogu karmelićanku iz Lisieuxa u Francuskoj.
Njezin životopis sam čitala u očinskoj kući i sjećam se jedne slike gdje je otac vodi za ruku u večernjoj šetnji a ona pokazuje prstom prema zvjezdanom nebu uz riječi: "Eno na nebu piše TEREZIJA".
Želja joj je bila ići u misije ali se to nije ostvarilo. Trpljenje tada neizlječive tuberkuloze pluća prikazivala je Bogu za misije, a u svojoj nevinoj pjesničkoj duši obećala je da će s neba prosipati latice ruža.
Poput sv. Franje Asiškoga voljela je sve stvoreno, pa je imala i omiljelog psa.
Bila je pjesnikinja ali i promicateljica tzv. Malog puta svetosti koji se sastoji u tome da je i najneznatniji posao izvršen s ljubavlju veliko djelo u očima Božjim, a koje opet ne bismo mogli ostvariti bez njegove milosti. On je uvijek nudi ljudima otvorena srca.
Poznat je njen životopis POVIJEST JEDNE DUŠE, koji je napisala na traženje svojih pretpostavljenih.
Umrla je 30. rujna 1897., u 24. godini života. Svetom je proglašena 1925., a crkvenom naučiteljicom 1997.
Ljubav prema svetoj Maloj Tereziji naslijedila sam od svoje majke, koja je još kao djevojka poželjela da jednom rodi kćer, kojoj bi dala svetičino ime, pa je tako mojoj najstarijoj sestri danas imendan.
Iako na izmaku dana, jer za dobre želje nikad nije kasno, svima koji nose ovo lijepo ime želim od srca
SRETAN IMENDAN!
Post je objavljen 01.10.2023. u 16:55 sati.