"Zadatak je spasiti stotinu knjiga; svejedno da li iz opsjednutog grada ili iz opsjednutog svijeta: takvih stotinu knjiga s kojima bi se, ako bi nestale sve ostale knjige, uglavnom mogla uspostaviti književna linija čovječanstva.
Ovom prilikom nije riječ o tome da netko sačini katalog lektire za putovanje, ili da se iz razbibrige ponese na „pusti otok“ sto svojih omiljenih pisaca, nego o tome da se priberu takva djela koja su već odavno trebala biti prevedena na sve jezike. Bar jedna od ovih stotinu knjiga bi se uvijek trebala nalaziti na noćnom ormariću kako bi čovjek, ako ne više, ono bar jednu jedinu riječ pročitao prije spavanja i od istinskog sadržaja ljudskog bića bar nešto ponio sa sobom, kao svjetlost u noćnu tamu.
Pod stotinu knjiga ne treba podrazumijevati sto svezaka. Ova situacija bi izazvala mnoge neobičnosti: kod Goethea bi trebalo izostaviti Eckermanna ili pjesme, kod Dostojevskog i Tolstoja sve osim jednog djela, kod dvotomnog Platona jedan tom.
Stotinu knjiga znači sto životnih djela, sto opusa, glavninu onoga što čini sto autorskih djela. Tamo gdje je riječ o samo jednoj jedinoj knjizi, kao kod Rabelaisa ili Dantea, nema pogađanja. Moderni autori su pak višetomni; kod njih su naslovi knjiga predmet rasprave, broj knjiga je otvoreno pitanje.
Individualni ukus će izmijeniti deset knjiga u ovom katalogu, možda dvadeset, eventualno trideset. Odstupanja se mogu napadati i braniti. Za pedeset djela svi ćemo se bezuvjetno suglasiti; eventualno za šezdeset, u najpovoljnijem slučaju za osamdeset. Sudeći prema vjerojatnosti – za najvažnijih osamdeset."
Bela Hamvas
Post je objavljen 29.09.2023. u 11:38 sati.