Marketing
“ono ne-zaboravljeno”...
Sve kulture nastojale su slikovito predočiti fenomen zaborava. Naslov ove knjige je jedna od takvih veličanstvenih mitoloških vizualizacija: u predodžbi antičkih Grka Leta je podzemna rijeka iz koje moramo piti “da negdašnje minu nas tuge”, dakle kako bismo zaboravili što smo doživjeli u svijetu živih i tako ušli u svijet mrtvih. U grčkome jeziku suprotnost zaboravu je istina, a-letheia, “ono ne-zaboravljeno”.
«Leta» je najpoznatije djelo velikog njemačkog romanista Haralda Weinricha, književnopovijesna kritika i razmatranje teme zaborava kroz priče iz svjetske književnosti.
izvor... Moderna vremena,
Ponekada poželim opiti se kapima Lete, poželim nemoguće učiniti mogućim,
dušu i svijest preobraziti u tabulu razu i na tom neispisanom pergamentu
pisati bajku o svijetu bez suza i boli, o sretnom svijetu.
Pokušavam ne misliti, ne osjećati, ne gledati, ne slušati, ne mirisati ali u vijugama moždane mase
leptirići neprestano oplođuju sjemenke proživljenih trenutaka i povezuju ih u mrežu pamćenja.
Sivi oblaci, plavetnilo neba, vjetar u kosi, kristalne suze u oluji trenutka, to je deja vu efekt,
već viđeno, već doživljeno.
Pitam se kako ostvariti umijeće zaborava?
Kako utjelovitii želju “da negdašnje minu nas tuge”?
Na koji način samoizolaciju, potres i minule mjesece
strahovanja izbrisati iz režnja pamćenja.
Lutam labirintom svijesti, prisjećam se davno napisanog.
Orestija, optužnica nasljeđu, na Aresovom brdu Areopag, sudci, optužbe, užas.
Bježim od tragedija, tražim sjaj umrlih zvijezda, davna vjerovanja, nedosanjane želje.
U akordima mjesečevih mijena zalutale ptice pronalaze svoje jato i odlijeću u mlado jutro.
Želim u sutonu života poletjeti s njima ka obali Neretve, da se romorom njenih kapi opijamo
sjećanjima na ono lijepo i sretno, istinom o “onom ne-zaboravljenom”...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 21.09.2023. u 08:18 sati.