Neko vrijeme nisam hodala njima
Već pomalo mojim stazama
Osjećam ih kao da su moje mada nisu
Nije moja ulica, moja kuća
Moj pas, moje drvo
No ja ih već smatram svojima
Jer sam prošla stotine kilometara njima
One su me vidjele sretnu i tužnu
Ljutu i razočaranu
Ispunjenu i ranjivu
Kako onda nisam njihova?
I one nisu moje?
Prisvojila sam te ulice i staze
Drveće i cvijeće
Poglede iz kuća u kojima nikada nisam bila
Zalaske sunca i oblake
Koji se vide samo sa tih mojih
Utabanih staza
Ne poznajem ljude kraj čijih kuća svakodnevno prolazim
Čujem im ponekad glasove
Nismo li svi isti ispod tih oblaka
Nije li to moja staza isto kao i njihova?
I oni su njome prošli sretni i tužni
Ljuti i razočarani
Ispunjeni i ranjivi
Isto kao i ja
Gledali isto sunce, nebo i oblake
Isti nam je svima put
A tako različit
Zovem je svojom
Svojom stazom
Svojim putem
Svojim i njihovim
Cjelinom koja spaja
Post je objavljen 09.09.2023. u 21:11 sati.