Hello ljudi ... kako ste?
Evo danas mi je neki teezak dan. Ja sam teska. A opet za razliku od inace imam bas maaasu strpljenja za ovu moju kornjacu koja je usla u fazu: "A zasto?"
Mislim da na svaku rijec koju ja izgovorim ona kaze a zasto mama.
Iako ne znam zasto izmisljam neke odgovore koji nisu znanstvena fantastika ni fantazija, Realni su, mogli bi biti istina. Ali nisam 100% sigurna da jesu.
Znam da ste svi koji imate djecu prosli tu fazu. To je normalna faza ... kojoj se D. veselio otkako se K. rodila.
Nedavno sam shvatila da je zbilja super sto nisam zavrsila za odgajateljicu. Shvatila sam da to definitivno nije posao za mene. I onda sam razmisljala kako se stvarno sve u zivotu samo slaze. Naravno da moras biti prisutan u svome zivotu. Naravno da qse nista nece dogoditi samo od sebe dok ti sjedis na kaucu i gleedas TV. Ali onako na kraju nekako podsvjesno se sve nekako poslozi bas kako treba biti.
Ohrabrujem se. Dosao je mjesec ispita. Na trenutke me strah toliko da mi se povraca, a na trenutke sam brutalno samouvjerena.
Ne znam. Doslovno ce ovisiti o tom danu, o mojem raspolozenju i raspololzenju ispitivaca.
Razmisljam sad ponovno o tome kako se stvari trebaju posloziti. Kako treba biti tako ce biti.
Znam koliko znam i koliko mogu, a opet s dr strane jako sam svjesna koliko jos ne znam. Ni ne mogu znati.
Tu sam 2 i pol godine. U 2 i pol godine nisam imala previse kontakta sa ljudima koji nisu u mojoj skoli, sa NE auslenderima. Ovi u skoli pricaju njemacki, ali isto kao i ja pun gresaka i jednostavnih rijeci ...
Tek nedavno sam skupila neku svoju grupu vrtickih mama. Koje su genijalne. I s kojima pricam njemacki izvan skole. To je ogroman plus. Slobodnija sam i polako ucim taj ulicni njemacki.
Moramo pripremiti 8 tema za usmeni. Na usmenom biramo jednu od dvije ponudene. Svaku sam do sad napisala i isprintala i iscitavam ih svakodnevno svjesna da mozda nista sa tih papira, osim uvoda, necu izgovoriti kad dodem tamo. Ne moze se to uciti napamet a ni ja ne znam kako nauciti napamet.
Kaze profesor ne brigaj znas i mozes i odradit ces to super. Ja se nadam. Imam toliko planova za nakon tog ispita i treba mi da ga polozim i da onda nastavim dalje sa zivotom.
Neki dan sam pricala sa jednom psihologinjom koja ide samnom na tecaj. Kaze ona je spremna na sve ishode. Prosla ili ne .. spremna je. Shvatila sam da ja nisam spremna na sve ishode. Nisam spremna na to da ne prodem. A trebala bi biti. Trebam se pomiriti i sa tom opcijom i ne stvarati si toliki pritisak jer me on blokira.
Uvijek je lakse reci nego napraviti. I znam da vecini ljudi to nije neki big deal. Nes ti B2 Njemacki. Ali meni je ... i kad pomislim da prije 2 i pol godine nisam rijec znala rec na njemackom. Kad se sjetim da ga ucim od prosle godine ... iskreno sam ponosna na sebe. Ali me strah da drugi koji su "bitni" (ispitivaci) to nece znati podrzati pohvaliti i nagraditi. Ne znam ... mozda to i nije toliko veliko. Mozda je vece ovo sto D. radi. Uci sam samcat njemacki otkako smo rekli da idemo za Njemacku. Ima veci fond rijeci. Slaze bolje i "vece" recenice. Koristi njemacki raznolikije od mene. Ja osobno za to skidam 10000 kapa. Njegovoj upornosti i dosljednosti.
Poslozit ce se kako se mora posloziti. Na meni je da jos ova dva tjedna napravim sve sto mogu da na usmenom pokazem najbolju sebe i to je to ... cekam rezultate.
Sljedeca godina ce biti takoder zahtjevna .. jako .. Ali svejedno me veseli. Nekad ne mogu vjerovati koliko me zapravo sve to veseli. Napokon nesto sto zelim. Nesto u cemu uzivam. Nesto gdje se osjecam super.
Nikada do sad mi nije bilo ovako. Nikada do sad nisam bas uzivala ne razmisljajuci koliko je tesko sve sto me ceka. Manifestiram onaj sretan kraj toga puta. Prizeljkujem mogucnosti napredovanja i razvijanja.
Toliko za danas ...
Pisem brzo ..
Post je objavljen 06.09.2023. u 18:55 sati.