Jučer mi je bio prvi normalan dan, nakon neki dan.
Pojavio se Faca nakon dužeg vremena, i mislio je da ću ponovo pasti
i slomiti noge.Prisjetim se istog sekunda ključnih trenutaka.
Zapravo prije duže vremena me kupio svojim očima i miljunima zvijezda
u njima od kojih je svaka po jedan anđeo. Takav mi se, očito činio.
Kako se samo čovjek prevari.
Moj čitać nije poput čitača kartica.
Prošla sam adaptaciju očiju pa sada vidim umjesto sjaja,
i tamnu stranu zvijezda a i nade.
Život nam donosi loše i dobre trenutke koji su zapravo bogatstvo,
jer će nas drugi put usmjeriti na ispravan pravac.
Imam i ja pokojeg lika u sebi, i ne daj bože da ih je više..ne znam kuda bih stigla.
Ovaj izroni samo upomoć. Hvala na njemu.
Čitam novi serijal ljubavnih romana, trenutno živim u čarobnom svijetu mašte,
i nedam se omesti, pravim se da ga ne primjećujem.
Zapravo, iskreno,
ništa mi više ne predstavlja, ali mi ide na živce
njegov usud, odnosno njegovo vjerovanje da zaslužuje više,
a možda se boji biti jadan, Ili se ipak možda boji alternative.
Više nije ni bitno.
Ima i ljudi koji se užasavaju sreće.
Post je objavljen 06.09.2023. u 16:59 sati.