ZAMKA
Vijuga puteljak mali
do moje stare kuće.
Tu me je rodila mati,
tu sam učila padati, ustajati, pa opet pasti.
Djedo moj i moja baka
Koja mi kose plela.
Majka moja i otac moj
Snivaju s njima kod crkve
Koju zovemo Kapela.
Tu su mi moji dragi puno ljubavi dali.
Brat i moje seke, s kojima dani su divnim cvjetovima cvali.
Tu mi je prva ljubav
Palila srce dok studen studi,
Tu su mi bili susjedi
Svi dobri, čestiti ljudi.
Evo sam slučajno putem
Zašla u selo moje
I neznam puta nazad
Tu srce ostalo je.
Krenuti hoću naprijed
Al uvijek u krug se vratim
Na isto mjesto kao slučajno
U zamku se uhvatim.
Post je objavljen 06.09.2023. u 14:39 sati.