Ima tih nekih mjesta, koje ti ukradu srce, zarobe dušu, spontano poput okova. Zavuku se pod kožu i dišu zajedno s tobom...Kao jedno. Tamo je sve drugačije i vrijeme teče u nekoj usporenoj stvarnosti. I sanjaš...U svoj svojoj budnosti, sanjaš...Upoznaješ magična jutra i misteriju noći, koračaš cestama koje ispisuju sjećanja. Živiš, ponovno, iznova. Ima tih nekih mjesta gdje su ljudi drugačiji, gdje dođeš na svoje i osjećaš da te razumiju. Nalaziš sebe u prisustvu drugih. Tamo se zaustavi vrijeme i razgovori teku sporije, ali vrijede, njih čuvaš zatvorene u kutiji sjećanja. Zovu se SREĆA - kutije koje opisujem. Izmame osmijeh na lice koji teško skidaš, jer druge emocije ne postoje. Ima tih nekih mjesta na kojima umire stari dio tebe, rodiš se ponovno, drugačiji...To su mjesta koja te izmijene, ali na pravilan način. Osjećaš mir i slobodu postojanja. Poželiš zaustaviti vrijeme i trenutak pretvoriti u vječnost. Ima tih nekih mjesta koja razderu kožu i zavuku se duboko ispod. Zagrle te toplinom i ljepotom, svojstvenom i posebnom-taj dio ne možeš nikome ispričati...Neće razumjeti. Ima tih nekih mjesta koja moraš doživjeti, mjesta gdje ostaviš trag - zauvijek, mjesta koja se ukopaju poput ožiljka i znače ŽIVOT.
Post je objavljen 03.09.2023. u 14:45 sati.