Princeza je jučer ronila krokodilske suze, njena simpatija Marko mora s mamom ići na krštenje kod tetke i ne može doći njoj na rođendan, pa joj nije do ničega.
Jedino je malo utješno što će i Marko biti na proslavi rođendana u vrtiću, jer inače ništa ne bi imalo smisla.
Ako vas ovo neodoljivo podsjeća na nekoga, potpuno ste u pravu, izgleda da je sve isto, kad imaju 3 godine, 33 godine, ili 103 godine.
Dida mora kupit kolica iz dućana, bojanku, i još nešto, i to mora bit u Zagrebu da se ona ima s čim igrat kad dođe, tako da se količina njene menažerije svaki put povećava, i sve mora biti na svom mjestu, jer dijete u podne i u ponoć točno zna gdje što ima, ko da svaki tjedan radi inventuru.
Jučer su prvi dan nakon ljeta išli u vrtić, sad već kao iskusni polaznici, a kao da je jučer bilo kad je dida po pičkica cmizdrio kad je dobio sliku njih dvoje kako s onim malim ruksačićima prvi put odlaze u vrtić.
Ponekad razmišljam o tome kako te neke trenutke moje djece nisam doživljavao tako značajnim i ni blizu tako emotivnim, valjda je uvijek bilo nešto što sam mislio da je značajnije, sad vidim koliko su velike bile te značajne zablude, zahvalan što sam eto dobio prigodu da sam sebe oplemenim, ako ne vjerujete meni, pitajte Sarah, Morsku, Anči ili koga god hoćete.
Post je objavljen 02.09.2023. u 08:52 sati.