Sjedim ovdje, gledam vatru u kaminu i pijem vruć grog koji sam si maločas pripremio. Vani puše jaka bura.
Prisjećam se Rona. Ron je bio otac moje studentske djevojke.
Jedne smo zime napravili izlet po sleđenoj krajini. Promrzli, zaustavili smo se u malom mjestu. Pronašli smo u malo viđeniji restoran i ušli. Ron je naručio grog. Zagorec ga je samo bledo gledal.
- Znate li što je grog?
- Ne – odvratio je božji volek.
Ron je ustao i pošao s njim do šanka gdje mu je dao precizne upute kako pripremiti mornarski napitak admirala Vernona.
Ron je bio jedini čovjek kojeg sam vidio da je igda naručio grog.
Sve u svemu, Ron je bio ok tip. Ali svi očevi mojih djevojaka bili su ok tipovi i s njima sam se bolje slagao no s njihovim kćerima. Njihove kćeri bile su – gledajući danas sa ogromnom distancom – ipak razmažene princeze. Ali ne i tatine princeze, premda su ih stari panjevi neizmjerno voljeli. Te mlade djevojke bile su spoj psihe majki provincijskih predodžbi svijeta na koji se nakalemio Zeitgeist, i sa njima jednostavno nisi mogao da udružiš snage te živiš smion, zbiljski život. S njima si mogao tek da lijeno uživaš u beskrajnim danima ljubavi na tanušnim iglicama u Erosovom gaju.
Tempus fugit.
Sjedim ovdje, gledam vatru u kaminu i pijem vruć grog koji sam si maločas pripremio. Vani puše jaka bura. Pas mi je do nogu.
pozadinska glazba: Memories of Caucasus
Post je objavljen 31.08.2023. u 13:08 sati.