Sjedili smo oko logorske vatre. S jedne strane on, a s druge ja. Kao da je znao o čemu razmišljam. Samo je podigao glavu, nasmiješio se te rekao – Uzmimo da je točka A prošlost, točka B sadašnjost, a točka C budućnost. Tebe zanima stvaranje, odnosno bolje je reći proces stvaranja. On je svakodnevan, prije svega. Poput rijeke koja teče od svoje polazišne točke, izvora, do ulijevanja u veću rijeku, ili, pak, more. Pritom ona nailazi na mnoge prepreke koje prolazi, ili je one pak skreću do cilja koji je tamo. Negdje.
Dakle, u točki B ti ostvaruješ točku A. Točka A je budućnost koja se ostvaruje u točki B. No, istovremeno, u točki B stvara se budućnost u točki C. Kada bi se otrgnuo iz kandži vremena, tada bi vidio potpuno nestajanje točke A, točke B i točke C. One bi se stopile u samo jednu točku. Dakle, svaki dan, svakog sata, svake minute, svake sekunde, mi jednostavno stvaramo. Ono je poput disanja. Da bi razumio sebe u točki B, moraš sagledati točku A. Jer je upravo živiš sada. To ti je prilika da shvatiš da ono što će se sutra događati u točki C, da na to imaš utjecaja. Da imaš tu snagu unutar sebe da budeš kormilar svog broda, a ne da ga prepustiš stihiji oceana, njegovim valovima i vjetru. Upravo čovječanstvo danas, kao kolektiv, nema razumijevanja za ono što se događalo u točki A. Da je imalo razumijevanje za to, još u točki A bi se mijenjala stvarnost u točki B. Kako je to izostalo, proces stvaranja točke C bit će još pogubniji za čovječanstvo kao kolektiv. Tada je zašutio.
Onda je dignuo glavu, pogledao me je i dao mi je time do znanja da zna da ga razumijem.
Post je objavljen 30.08.2023. u 21:39 sati.