Sjedili smo neko vrijeme ispod masline. On je prekinuo šutnju i rekao – pogledaj prema gore. Što vidiš? Pogledao sam gore te odgovorio – vidim grane masline i malo neba na kojem se naziru zvijezde. Bila je noć. Zato sam tako odgovorio. On mi reče – vidiš koliko je toga ispred tebe, kao prepreke da me dosegneš. Ja sam ona mala zvijezda na noćnom nebu koja čeka na tebe. Onaj izvor u kojeg se moraš vratiti. Te prepreke su kao plašt oko tebe. Sam si ih stvorio. Ali, tako te jako stežu. Emocionalno, prije svega. Onda i fizički. Zadaju ti bol, kako psihičku, tako i fizičku. Onda gubiš vrijeme na borbu s njima. A ne shvaćaš da se ne trebaš boriti s njima. One su proizašle iz tebe. Laž. Iluzija. A tebi stvarnost.
Pogleda me, i kaže mi – Arjuna se bojao smrti i toga da će usmrtiti svoje prijatelje na bojnom polju koji su bili na suprotnoj strani. Kažem ti – kako se mrtvac može bojati smrti, odnosno, kako možeš ubiti mrtvaca?
P.S.
Reče - Kad krećeš u bitku, ne razmišljaj o njenom ishodu. Prihvati bitku. Ona je neizbježna. Ishod je već određen. Premda je nevidljiv tebi. Ali, oslobođen tereta misli o ishodu bitke, odradit ćeš ono što je već određeno.
Post je objavljen 29.08.2023. u 21:25 sati.