Marketing
Madjari
Skoro dva tjedna me zbog bolesti nije bilo na poslu.
Neću vas sad baš dugo gnjaviti svojim kao Jeremija iz Alan Forda (ali malo moram).
Boleštine nisu bitne za ovu priču, imaju veze jedino sa nekadašnjim JMBG-em.
Sjebana križa koja se više nikada neće vratiti u normalu.
Bolovi koji se mogu smanjiti vježbama i plivanjem.
I tabletama koje pokušavam ne piti zbog nuspojava.
Dobra stvar je da sam obavila sve pretrage kod očnog i sve je u zelenom području.
Nema glaukoma, očni tlak je normalan kroz više uzastopnih mjerenja tijekom dana.
Od 100 točkica koje su mi pokazivali na svako oko, nisam na vrijeme opazila 4 lijevo i 7 desno, što nije zabrinjavajuće.
Očni živci su u redu, što ne mogu tvrditi za one druge, koje mi često dignu bez najave.
Evo recimo danas, dodjem na posao nakon dva tjedna i vidim propuštene pozive prošli tjedan.
Jedan broj mi upadne u oko.
Odem guglati, kad ono, gradski ured u susjednom mjestu zadužen na kojekakve dozvole, izmedju ostaloga one za ribolov po okolnim vodotocima.
Kako trenutno planiramo kojekakve objekte infrastrukture, prvo sam pomislila da me zovu zbog nekog projekta.
I nazovem ja taj broj, predstavim se, kažem trebali ste me u četvrtak, o čemu se radi.
Kaže ova s druge strane: nemam pojma tko vas je zvao niti zbog čega, recite mi ime još jednom.
Izrecitiram ja ime i prezime a ova će meni: a da, sad sam se sjetila, na bazenu je pronadjena futrola sa madjarskom vozačkom i u njoj je bila vaša vizitka, pa smo vas nazvali na posao.
Čudim se ja kakvi jebeni Madjari, jes da su nam susjedi bili Madjari ali tome je sto godina da su se odselili a i sada žive 45 kilometara dalje, sigurno ne idu ovamo plivati.
Štoviše, nisam čak sigurna znaju li plivati uopće, nikad nisu išli na godišnji na more.
No ona se neda smesti, kaže, bit će to vaš suprug, reče mi ime i stvarno - on je!?, ali otkuda mu madjarski dokumenti?!
Već sam vidjela sve moguće varijante kradje identiteta u igri.
Pita ona mene kad je i gdje rodjen.
Kažem ja njoj tu i tada.
Sve štima.
Osim Madjarske.
I onda mi pade napamet da je kratica za Hrvatsku HR pa ju je ova zamijenila za Madjarsku iliti H.
Reko, daj ti meni pročitaj šta piše na tom dokumentu, kad počne ona lomit jezik pa kaže: piše "hhhhhhuuun....nein....hhhhhuuuuurrrr...vad...zka....".
I stvarno, zamislite vi ovog mojeg Madjara doma kako danima ide okolo ne kontajući da mu nešto fali.
Sreća u nesreći je da ovaj hrvatski ionako u Njemačkoj ne vrijedi u slučaju da izgubi njemački.
Današnja regulativa zabranjuje dvojne vozačke dozvole osim ako su izdane prije uvodjenja te regulative.
Tako je njemu hrvatska ostala u vlasništvu samo da bi imao šta izgubiti.
Davnih dana je njemačku dobio na osnovu polaganja teoretskog ispita još jednom, tako da odtada ima dvije.
Pa čemu ne jednu izgubiti.
S mojom vizitkom čak.
Šta sam mu sve jebala jutros na telefon ne bi bilo pristojno objaviti, iako se neki žale da u zadnje vrijeme ne psujem dovoljno :))
Kad sam se malo umirila zove on ponovno.
Madjar: Hej, sutra sam slobodan pa idem sa Mateom (nećak) u kino. Možeš misliti, još nije bio u kinu, jako se veseli.
Ja: Samo ti pazi da maloga ne zaboraviš u kinu.
Madjar: A jesi bezobrazna!
Ja: Pozna gazda svoje ljude, Ja sam spremila broj od kina za svaki slučaj.
Jadno dijete, nema pojma s kim ide gledati Lessija.
Neka nova verzija.
Zapravo, izabrani film je prava edukacija za dijete koje bilo kamo ode s Madjarem.
Od Lessija će najbolje naučiti kako se vratiti kad ga stric posije po putu.
P.S. u subotu smo bili na vožnji brodom po Neckaru od Heidelberga do Neckarsteinacha.
Za divno čudo kartu kupljenu dok su meni slikavali vidno polje nije izgubio, iako ju je tražio dobrih pola sata i već smo mislili da ništa od izleta.
Na kraju se čak napravilo i lijepo vrijeme.
No od svega najviše nas je zabavio jedan bezvezni detalj.
Par šlapa na obali.
A vlasnika nigdje u blizini.
Zašto ih je tu ostavio, kamo li je sam nestao?
Cijeli krimić smo mi tako šetajući složili oko tog para ružnih crnih muških šlapetina, ne znajući da negdje u uredu za izgubljene stvari madjarska vozačka čeka na mog Ištvana :))))
P.P.S. kad smo već kod nećaka, onda je red i da pohvalim našu Leu koja je trenutno u Osijeku na treningu s ženskom reprezentacijom Hrvatske u kategoriji WU-15.
Da je živ, tata bi joj se već bio pohvalio na svome blogu.
Ovako, ostaje teti da se pohvali i da joj poželi da zaigra danas u utakmici protiv Rumunjske.
Bravo Lea!
Post je objavljen 29.08.2023. u 09:47 sati.