Ne trudim se dovoljno živjeti, izgleda.
Kao nacionalni park u jesen, gubim boje.
Pjevušim nebu koje kiši već četvrti dan...
Izlazim samo da popunim zalihe.
Prelistavam roman za koji sad nemam vremena.
Iskušavam šutnju prema ogoljenim zidovima.
Kava je nekako drugačije arome danas.
Izgubio sam na lutriji dobivši ništa!
Koliko još ima stepenica prema dolje?
Skrivanje osjećaja mi baš i ne ide.
Tko će se riješiti zarađenih zaliha masti?
Namjestim osmjeh i onda stvaran bude!
Post je objavljen 21.03.2024. u 06:33 sati.