Naslov: Igra sjena
Autor: Matea Čvagić Prašnjak
Izdavač: Lux Noctis
Listopad 2022. godine
223. stranice
"Samo na tom razmaku čovjek živi vječno, između dviju korica."
Puna dojmova i emocija ne znam kako da ispravno napišem recenziju. Najbolje da krenem od početka.
"Osjećaji koji naviru ljudskomu biću ne posjeduju objašnjenje. Čarolija koja se skriva iza naših osjećaja ne zahtijeva biti objašnjena. Ona, jednostavno, jest."
Isprva mi se nije svidjelo što se isprepliću radnje iz prošlosti i sadašnjosti. Što se svakim poglavljem pojavljuju novi likovi. Sve mi se to činilo bez veze, ali radnja dobro osmišljena i vukla na čitanje. Kasnije sam povezala zašto je sve bilo isprepleteno i sa puno likova. Svi oni su međusobno bili povezani, vezala ih prošlost njihovih predaka.
"Jednostavno, uspomene su uvijek neosporivo tvrdile: ovo ovdje, to je nekoć živjelo."
Kao što sam i napisala već, radnja je od samoga početka bila zanimljiva i tjerala me da čitam sve više i više. Pojedini dijelovi knjige toliko su me rastužili da sam pustila i suzu.
"I čvrsto je vjerovala: sve ono što čovjek ne može, a trebao bi, kiša će isprati."
Čitajući knjigu, zapitala sam se više puta koliko istinski uživamo u životu i da li to radimo kada je već kasno. Koliko nas se bori sa svojim unutarnjim strahovima i osudama okoline. Koliko nas se boji slijediti svoje snove.
"Svaki zadatak pripada onome u čijoj je moći izvršiti ga."
Ako još do sada niste shvatili, od mene imate sve preporuke za ovu odličnu knjigu.
"Sve što ste ikada stvorili, ili dotaknuli, to preostaje kao odlomljeni komadić Vašeg duha, on je zauvijek pospremljen ondje."
"Život i smrt na istoj su liniji. Toliko stopljeni da se katkad pitam postoji li smrt uopće, ili je to pak zaigrani naziv za sve sjene života. Sve što mi poznajemo, i sve što smo ikada goloruki dokazali, to je život. Sjene svega što poznajemo nisu zle, one nisu strašne, ne ujedaju. Strašno je ono što se događa u njima, ono što mi učinimo jednom kad se svjetlost poigra skrivača. Naša je iskonska pogreška što se u toj igri sjena našeg života, ugušeni mekom tamom vladtite sjene, ne dosjetimo potražiti pogledom taj izvor svjetlosti. Koji postoji, to ti jamčim. Bez svjetlosti, u konačnici, ni sama sjena ne bi postojala. To ti je smrt, moj dragi Bernarde - igra naših sjena."
"Nema ničega lošega u sposobnosti da prepoznajemo ljepotu oko sebe."
Post je objavljen 22.08.2023. u 11:35 sati.