Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

Marketing

Hajdučki konak pod slabim svjetlom dinama

IMG-20230820-115734

Čovjek koji je sebi naučio biti dobro društvo mogao bi to biti i drugima. Onaj koji nije, neće to sigurno biti. Da, u pravu si, sugovorniče moj: učenje je dugo, teško i bolno; traži previše vremena i daje premalo trenutne ugode. No, čak i onda kada je izgledalo kako je sve izgubljeno, upravo od njega se pružalo tanašno i važno svjetlo u tmini – toliko važno da ćemo primjerice moći zemlji (kao materi?) reći kako prva tiskana knjiga u Njoj potječe niti trideset godina nakon Gutenberga, a čak šest ranije od Krbavske bitke. Zamislite luđaka koji je tada umjesto mačeva stvarao knjige; činio je to dapače izgleda baš na mjestu koje je današnji naraštaj prekrio vodom - da od njega ne ostane kamen na kamenu; je li bio manje čudo od profesora koji nekako s proljeća djecu - onu koja žele - svakog drugog četvrtka u sedam i petnaest ujutro bez naknade priprema za maturu?

Zbog toga neizvjesna posla, toga - s učenjem - većini je važno pripadanje plemenu, ma koliko ih učili kako je takvo pripadanje vrlina - jer će za tebe druga glava bolje misliti. Jednom imaš šest, ili osam, ili dvanaest; jednom sam odabireš kamo će ti srce. Ako odabereš po snazi, a najviše ih tako čini (najlakše je) - oslabit ćeš, ma koliko ti se puta činilo da je važno, najvažnije pitanje jedno: koliko nas ima?

Koliko nas ima! Upri se o istinu, pa samome sebi priznaj: nisi odabrao igru, odabrao si pobjede; nisi odabrao ljubav - odabrao si snagu; u pobjedama gomile i pojedinac je sigurniji; u toj priči nimalo nije odlučivalo tvoje srce, nego um! Iza tebe pružaju se uvis, kao da je do pod samo nebo - stotine, tisuće, možda i čitav milijun; što nas je više i što smo opakiji, to si i ti sam - izgleda ti - jači: moći ćete jednoga dana, kada sami sebi budete nepobjedivi - u gomili dulje i bez straha od kazne progoniti sve one drugačije. Na pustim stajalištima autobusa oko ponoći moći ćete tada - među onima što nose dugu kosu - sa dostojnom strogoćom istraživati poznaje li tko riječi svetih pjesama o vilama i sokolovima koje su neki nesretnici svojedobno zabranili; pa da lakše otkrijete one koji one nisu vaši. Moći ćete one s nepoćudnim novinama pod miškom progoniti dublje u varoš, a one u drugim, tuđim bojama sve do kraja širokih avenija.

No, bez iznimke, stići će dan u kojem ćeš konačno uvidjeti kako se to sveto i snažno Mi umanjilo, okopnilo i nestalo poput leda na osojnoj alpskoj padini ljeti - i da je od njega ostalo tek obično, puko, nejako Ja. Vidi ga, reći će oni važni, oni o kojima je tvoj svijet do tada ovisio kao šuma o vjetru: sve to manje jest, a sve više nije; iza čega čovjek sada da se krije?

Ako se potrudiš, vidjet ćeš kako uistinu iza tebe ne stoji nitko - oslabit će jarka svjetla što ti zasljepljuju oči pa ćeš nazrijeti kako nikoga nema niti iza drugih, niti iza tebe; nikoga do duge, mutne sjene.

Jednom kada uvidiš da nigdje oko tebe niti nema nikoga drugoga, junače naš - do li istih, nevoljnih osamljenika kakav si i sam - lakše ćeš gurati teške i trome pedale pod slabim svjetlom malog, već gotovo raspalog dinama. Puštaš sve da stoji još jedan čas. Cesta je mračna, duga i prepuna rupa; loš prašnjavi makadam u vreloj, sparnoj noći punoj zrikavaca, straha, nepovjerljivih hajduka i nedokučivih zvijezda padalica.

Što li je ono iza najbližeg zavoja: nevolja ili mjesto za počinak? Mliječno svjetlo sa tog starog, već raspalog generatora slabašne struje ne dopire ni do prve rupe u tlu, pa ne možeš nazrijeti ni koliko je duboka: ne budeš li sam jače i ustrajnije gurao, uzalud ti ta stara i nepouzdana naprava. Sve su se baterije istrošile; oči su odavna već slabo naviknute na mrak; mislio si da je dobro biti par; ostalo je još jedino jedno staro, ne baš pouzdano srce - i u nedalekoj travi slabašno, tko zna otkud posijano svjetalce krijesnice; pouzdan znak kako na sve nas nebo još uvijek nije zaboravilo.

Baš svi putevi vode do ruba provalije; stvar je samo u tome hoćeš li sa sobom u nju povući još nekoga, ili ćeš pokušati pomoći da još tkogod ne utone u tminu. Da, put je cilj.


Post je objavljen 20.08.2023. u 16:37 sati.