Ljetna noć 2008. je bila noć bez zvijezda, noć prepuna sparine zgusnute u koprenu snovitosti.
bila je to noć tihog umiranja na obroncima bdijenja, besana noć uklesana u sjećanje kao
svjedočanstvo puta pokore na kojem su ostale krhotine strahova, noć na kraju dana
pasjih vučina, na oltaru pamćenja izgovorih molitvu Siriusu...
Vjetar je dotaknuo lice ljeta, obrisao znoj prepolovljenog mjeseca i donio smiraj,
isušeno vrelo mira je prokapalo poezijom kapi, razbuktali se potoci čežnji,
vratio se usnuli ritam srca, začuh lavež spašenog psa, vidjeh pticu kako
ispija nektar zemlje, kako vida stigmu na duši...
u njenim očima se zrcalilo nebo prepuno suza neba, silueta spsenja
je koračala kroz pejsaž sna...
dolutala iz kobalta noći donijela je zlato svitanja, jutro je objavilo
kraj paklenih muka, kovitlanjem oblaka blagoslovilo rađanje mladoga dana...
Ljetna noć 2023, meteorolozi najavljuju novi toplotni val. u nama opet
ključa nemir, strah i i želja da na kraju ovog puta pokore
silueta spasenja daruje noći lijepih snova.
Dijana Jelčić... prva fotografija je snimljena 2008, na dan njegove teške dijagnoze...
Post je objavljen 20.08.2023. u 08:18 sati.