U davna vremena, Arapi su na vjenčanju dijelili meso umotano u somun. Ako je bilo više gostiju nego mesa, svojim rođacima i prijateljima – onima koje smatraju svojom obitelji, davali su prazan somun. Znajući o čemu se radi, oni su ih pojeli ne pokazujući da su prazni.
Jednom je jedan od gostiju, ugledavši prazan somun, počeo vikati pred svima: „Moj somun je prazan – bez mesa…!!! A domaćin mu odgovori: „Kriv sam pred tobom, jer sam te smatrao svojim…“
Pouka: Koliko je onih kojima smo i mi sami zavedeni, vjerujući da su „naši“, da će se zalagati za nas, biti nam podrška, oslonac - ali nismo u pravu.
Pažljivo birajmo one kojima ćemo dati “prazan somun...”
Iz želje i potrebe za bliskošću i pripadanjem, olako damo titulu prijatelja ili “neko moj”.
To su osobe kojima želimo vjerovati. Sa kojima želimo biti u kontaktu, provoditi vrijeme, razgovarati.
Važno je ne ulaziti prebrzo u prijateljstva i ne otvarati se olako, svakom. Obratiti pažnju kome dajemo “prazan”somun. Koga smatramo prijateljem.
Dobar odnos se ne događa. On se gradi. Koliko su vam odnosi zaista duboki i pravi vidjet ćete kada prolazite neki težak period. Gubitak, bolest. Ili doživite ogroman uspjeh. Mnogi “prijatelji” sa tim se ne znaju nositi.
Živjela dobra prava i duboka prijateljstva. Ima i takvih, srećom.
Poruši sve što nisi Ti i dozvoli tvojim ljudima da te nađu. Pišem iz osobnog iskustva.
Ljubim!
Post je objavljen 18.08.2023. u 23:05 sati.