Marketing
Majka
Mi smo Veliku Gospu proslavili tako, da smo jednu majku, koja je u saobraćajnoj nesreći izgubila najprije muža, a onda kasnije i sina, odveli na more. Od užasa tragedija koje je proživjela, njezin se mozak odlučio braniti zaboravom.
Ulazila je u more poput djevojčice, ona koja je generacije djece naučila plivati.
Život je krhak.
Ima 86 godina, tvrdi da još radi u školi i daje instrukcije i stalno joj se mora ponavljati jedno te isto. Zahtjevna je to briga. Čak i kad sve okrećeš na humor, ulovi te ogromna tuga u što se jedan ljudski život može pretvoriti zbog nekolicine krivo prespojenih sinapsi u toliko još neistraženom mozgu.
Iscrpi. Popije energiju.
Kad se umorim, zamijeni me sin, zamijene me unuci i čine to, takvi maleni, s nevjerojatnom nježnošću i brigom. I lakoćom.
Lijepo je takve situacije prolaziti u obitelji, kada ste jedni drugima fizička i mentalna podrška.
Ovaj Dom za starije " Zlatna jutra", koji plaćamo 8000 kuna mjesečno, iliti po novome 1000 i nešto sitno eura, pokazao se napokon kao potpuni promašaj. Tamo ne treba, kako kaže jedna korisnica, " ne ostavljati ni neprijateljevu mačku".
Na vrijeme smo najavili ovaj odlazak bake nekoliko dana na more, te primjereno tome očekivali da će biti uredno spakirane njene osobne stvari, te da će nas ona dočekati uredna i u svojoj odjeći.
Ne samo da nije imala na sebi ništa od svoje odjeće, nego joj nisu bili u stanju niti išta njeno spakirati, pa čak ni donje zube.
Predali su nam je kao stvar i to ne isuviše dragocijenu.
Bilo im je samo bitno da platimo za osmi mjesec.
I to bi se kao trebalo zvati palijativnom skrbi?
Pa postavlja se logično pitanje, kako se prema njoj odnose kada ne najavimo svoj dolazak?
Kako je izgledao njen svakodnevni život tamo, sada već 10 mjeseci njena života?
Sin je išao dalje. Zvao je vlasnicu Doma, koja nas je još optužila da smo nezahvalni i da sad ona mora jadna popiti lijekove za smirenje.
Za nevjerovati!
Navodno sama vlasnica Doma kao i sve zaposlenice stavljaju odlične ocjene same sebi u Google recenzijama.
Baki moramo tražiti novi smještaj, jer se pored svog posla nismo u mogućnosti vremenski o njoj brinuti na adekvatan način, no ovo što smo doživjeli u skupom privatnom domu od ljudi kojima je briga za starije profesija, neoprostivo je neljudski i tragično.
I moralo bi biti kažnjivo.
Post je objavljen 15.08.2023. u 23:43 sati.