(Mezimica je na sigurnom)
Nisi sačuvala svoj svijet...
Svu tvoju borbu bacili su niz vjetar
bjesomučne vapaje posipali prašinom
molitve za pomoć uskratili.
Osudili te na mučenje, ne na smrt!
Na patnju i agoniju nedostojnu čovjeka.
Nedostojnu majke!
One koja je samo pokušavala ostati živa
radi nekoga tko zaslužuje njenu prisutnost
- kroz djetinjstvo, kroz putovanje zvano - život!
Posljednje trenutke usmjeravajući opet na nju.
Svoju djevojčicu.
Promatrajući kako iščezava njen lik.
A u srcu jeza što li će njoj napraviti.
Osjećaj nemoći.
Ne smrt, bila bi i lakša da si znala
da je ONA na sigurnom.
...
on!
S malim slovom.
Nečovjek.
Nedostojan ikakvog obilježja i usporedbe.
Uvreda svakom živom biću koje je ikad postojalo.
Nedostojan riječi i spominjanja.
...
ONI!
Svi koji su poznavali njega i tebe.
Koji su s vama provodili vrijeme.
Svi najbliži i najdalji koji nisu reagirali.
Koji su okretali glavu.
Koji nakon svega znaju "pametovati"
i upirati prstom.
U koga?
U sutkinju? U ljubavnicu? U policajku?
Krivi ste svi!
Svatko od vas ima svoj udio u ovom lancu strahote.
A konačni ishod se prelomio samo na njoj...
...
MI! Gospodo!
U kakvom svijetu live prijenosa odgajamo naša čeda?
Kome predajemo naše mezimice?
Čemu učimo naše prinčeve?
Gdje je nestala DUŠA?
Empatija? Zdrav razum?
Gdje je nestao čovjek!
...
Mirno spavaj, majko.
Tamo gore, gdje sastaju se zvjezdice
između savršeno bijelih oblaka
namjesti udobnu postelju olakšanja
i posipaj zrncima naših sretnih trenutaka.
Tvoje nježne ručice neka me uljuljaju u sanak
kao večer prije nego su rastavili nas dvije
mili glas uspavanku nek' zapjeva
bar nakratko zaboravit ćemo na ovo sve.
Nema tame, zlog ni suza.
Napokon, nema straha, mama!
Valjalo bi tek da smo jedna uz drugu.
Ovako, ja sam ovdje, a ti ondje - sama.
Ne brini! Na sigurnom sam, čujem kako kažu.
Puno ljudi, nepoznatih glasova, fališ mi, mama, jako.
Zagrlit ću noćas jednog plišanog medu
možda me stisne kao ti u zagrljaj, il' ću zamisliti tako.
Još slike su svježe, tebe tako tužne.
Gledam te, ne prilaziš mi. Pa se trgnem u snu.
Otvorim oči, ponovno te tražim.
Dozivam. Kroz jecaje shvaćam da ipak nisi tu.
Pruži mi ruke, mama. Molim te, poljubi me posljednji put
Znam da si posebna, čarobna, čudo od žene.
U svojoj teškoj borbi uspjela si.
Ostala sam netaknuta. Sačuvala si mene...
R.I.P Nizama Hećimović (11.08.2023)
Post je objavljen 15.08.2023. u 00:16 sati.