Marketing
Ljetni gušti
Dofurala sam jutros moje papige tu kod tate.
I ciklamu.
Kanarinci su ih dočekali s pjesmom za dobrodošlicu.
Poslije sam skupljala koprivu koju sam jučer pokosila, pa uživala u čičku, divljoj metvici, mačjoj travi, stolisniku, cikoriji ili konjogrizu.
Miris koji me baca u djetinjstvo ravno, definitivno je kopar.
Sutra ću sigurno napraviti zato čušpajz od krastavaca. S koprom, jasno.
Janko je mekan i hrskav istovremeno.
No, naklopali smo se teleće juhice prije, rezanci su neki jako fini, kupovni, pa je ostalo pečenja i za navečer.
Divan, divan kolovoz!
**********************
Toliko je načina
Ako išta uopće znam, to je voljeti
Tonuti u zagrljaj ko u mirisnu pernatu posteljinu
Namreškati nos onako, da me pamtiš cijeli život
Pogled laneta, nećeš me ubiti, zar ne, sušta sam nježnost
- Pazi da ti ne naškodi, rekla mi je za njega
I to je posljednje što mi je uopće rekla na tu temu
Dalje smo samo noćima, na terasi, gledale onu lijepu i sjajnu Veneru
Onu koja hrabri, hrani i ostavlja srce zatečenim i samohranim
Pa saznavale za ružne i neizlječive bolesti, prolazile teške operacije, buđenja, dane bez zraka, dane neobično brbljavih i ljubaznih taksista, dane namještanja pelene pred spavanje, pumpanja suvišne vode iz pluća, dane kada smo naslonjene jedna na drugu, saznavale koliko smo različite od ostatka svijeta, premda istim pregustim kosama i maslinastom puti duboko i sjajno uronjene u njega, kao da ga kanimo preobratiti, kao da nam je misija stršati i sjajiti.
Dalje smo čeznule za valovima i dobrim krepkim knjigama, spoznavale da smo se za toliko pogrešne muškarce udale, da živimo u pogrešnom gradu i zbog toga previše pušimo
- Pa kako bi mi mogao naškoditi, pitala sam je dječjim očima
Nije mi odgovorila. Njeno je lijepo čelo, njene su mlade oči, njene su vitke ruke, lice bez bora u devetom desetljeću života, govorili..toliko je načina na koje te se može povrijediti, šmizlo moja hrabra.
Znala je da ću tražiti repete. Znala je da ću se ko luda, zaletavati u jedan te isti zid, nadajući se promjeni, čekati da ljubav napokon pobijedi, barem u mom slučaju, kao u knjigama, kao u bajkama, kada te potpuno obraste trnovito grmlje u tvom stoljetnu snu, da će te poljupcem probuditi, reći ti da si se sigurno zabunila i da je sve bio tek ružan san.
Ako išta uopće u životu znam, to je tugovati
Prigrlim tu smiješnu malu maškaru, razmrljane maskare od puno i previše suza suvišnih, dam joj toplog mlijeka pred spavanje, sa tek žličicom meda, da je umirim, a ona mi je onda svojim dugim prstima izvrne u krilo i baš se ne želi umiriti, baš želi namreškati površinu ove moje ponoćne vode, baš želi vidjeti moje srce kako bezglavo i krvavo udara o stijenje u potrazi za bisernicom utvarom
Voljeti i tugovati, isto je
Jer ono što voliš već si izgubio
Kao što su i zvijezde koje upravo gledaš
Već daleka prošlost
Tako je već i pogled u nebo
Tvoj pradavni gubitak
A to je ono što može naškoditi kad progledaš
Post je objavljen 13.08.2023. u 16:00 sati.