Čekala sam susret na obroncima svijesti, lutala tajnama ljubavnih zanosa,
zaustavljala se u sonetima, živjela u baladama, osjećala njihov ritam…
ćutila da nije moj, antologija poezije je svijet tuđih istina,
pravila srca od čokolade, a ljubav je bdijela u kutku moga svemira…
strpljiva u svojoj uzvišenosti dozvolila mi je vrijeme sazrijevanja u njenoj tajni,
samozatajna, bila je odmor mom umornom srcu,u vremenu oluje ruža
dozvah vrijeme rađanja, vrijeme sazrijevanja, vrijeme tugovanja…
shvatih vrijeme je rijeka, vrijeme je ptica na žici…
lutah svjetovima, tražih vrata vremena, spoznah vrijeme je tu, u meni…
Sjećanja su se gomilala, stvarala kaos u mislima, neusklađenost osjećaja.
dozivale me plave daljine, pisah tugaljive pjesme…
u jednom svitanju stavih napisano u torbu beskućnika i krenuh u potragu za
izvorom ljepote.
Grad u kojem sam odrasla me dočekao Suncem, koračala sam poznatim ulicama…
zaustavih se u Talijinom hramu, u odaji za glumce oživješe mladalačke tajne…
on je čitao knjigu odnešenu kao znamen na susret u vlaku,
spuštena pogleda je šapnuo… danas sam osjećao tvoj dolazak...
osjetih izljevanje znoja srca. dogodilo se vrijeme zrelosti…
upoznah jednu drugačiju sebe…
imaš još uvijek isti parfem… govorio je dižući pogled…
u njegovim očima vidjeh siluetu tajne skrivene u kutku mog svemira…
